Sveštenika 2.500, monaha sve manje
30. 01. 2017. u 20:00
Da li u eparhijama Srpske pravoslavne crkve u Srbiji i regionu ima dovoljno sveštenoslužitelja. Brigu zadaje obrazovanje i predanost klirika
.jpg)
Zgrada Patrijaršije SPC u Beogradu
GDE god ima pravoslavnih Srba, služe i naši sveštenici. Molimo se da što pre bude više i jednih i drugih.
Ovako, u najkraćem, u beogradskoj Patrijaršiji odgovaraju na pitanje ima li Srpska pravoslavna crkva dovoljno sveštenika i monaha. Poslednjih godina često se čuju primedbe vernika da su crkve u određenim delovima Srbije ostale bez klirika, pa obrede obavljaju sveštenici iz drugih, udaljenih parohija.
U sedištu SPC ne negiraju da u pojedinim krajevima, uglavnom slabije naseljenim, nedostaje sveštenoslužitelja, ali objašnjavaju da crkveni “kadrovski plan”, uprkos nešto slabijem trendu priliva novih ljudi u mantijama, generalno odgovara potrebama vernika.
- Većina eparhija SPC u Srbiji, Crnoj Gori i Bosni i Hercegovini dobro je popunjena sveštenstvom - navode u Patrijaršiji. - Situacija je nešto nepovoljnija u pojedinim delovima Bosne i Hercegovine, kao i u Hrvatskoj. U tamošnjim parohijama manje je vernika, pa u pomoć priskaču kolege iz okolnih.
Duhovne službe u SPC, prema raspoloživim podacima, obavlja više od 2.500 sveštenika i oko hiljadu monaha. Najveći broj njih je u eparhijama u Srbiji, gde je uz oltar oko 2.000 klirika, kao i većina monaštva.
Upućeni u crkvena zbivanja naglašavaju da je broj sveštenika zadovoljavajući, ali da je veći problem njihovo obrazovanje i predanost zaduženjima. Većina klirika ima završenu tek srednju školu, dok je diploma Bogoslovskog fakulteta privilegija samo užeg kruga, čije su parohije mahom u većim gradovima - Beogradu, Kragujevcu, Novom Sadu, Podgorici...
Obrazovanju sveštenoslužitelja u Crkvi poslednjih godina poklanja se sve veća pažnja. Neobrazovani popovi, sa drugim ili trećim stepenom stručne spreme, oličavali su vreme komunizma, kada je potreba za kadrom bila veća nego što je bilo kandidata. U većim i uglednijim eparhijama, kakva je na primer Arhiepiskopija beogradsko-karlovačka, danas gotovo svi novorukopoloženi klirici imaju visoko obrazovanje. Među njima nije malo ni magistara, kao ni doktora nauka.
Monašenje u manastiru Bešenovu 2016. godine, prvo posle više od 80 godina,Foto: D. DOZET
.jpg)
Svešteničko zvanje često se prenosi sa kolena na koleno. Među mladim bogoslovima veliki deo čine deca iz svešteničkih porodica. Postoje čak i familije sa dugim bogoslovskim pedigreom koji datira u prošlost i po stotinu godina.
- Sve je vidljiviji problem sa monaštvom, budući da sve manje mladih dolazi u manastire - kaže sagovornik “Novosti” iz vrha SPC. - Među njima je malo obrazovanih i kaluđera sa iskustvom, koji bi mogli da preuzmu važne crkvene zadatke. To bi mogao da bude veliki problem, jer se episkopi koji istinski upravljaju Crkvom biraju iz kruga monaha. Episkop bi trebalo da ima najviše teološko obrazovanje, da ima iskustva sa civilnom administracijom i zakonima, govori strane jezike, ali i da ima potrebnu širinu i opštu kulturu. U monaškom redu, međutim, takvih je sve manje.
Koliko manjak monaštva može da preraste u veliki problem govori i činjenica da se u vrhu SPC već razmišlja šta treba učiniti sa manastirima koji ostanu bez obitelji. Jedna od mogućnosti jeste i njihovo prerastanje u neku vrstu duhovno-istorijskih centara, ali bez monaškog bratstva kao glavnog stuba manastira.
Božićna liturgija u Sabornoj crkvi Foto: Z.Jovanović
.jpg)
- Nije prvi put da priliv monaštva opadne - objašnjavaju u Crkvi. U prošlosti se to dešavalo više puta, a u pojedinim momentima ovaj problem je dovodio u pitanje i sam opstanak značajnih manastira. Hilandar je primera radi posle Drugog svetskog rata ostao gotovo bez kaluđera, a slično se krajem osamdesetih godina dogodilo i sa manastirima na Kosovu i Metohiji.
DRŽAVA PLAĆA DOPRINOSE
MATERIJALNI položaj sveštenika SPC, kao i drugih konfesija, popravljen je 2012. godine kada je država preuzela plaćanje doprinosa za penzijsko osiguranje, čime je rešen jedan od njihovih najvećih problema. On je posebno opterećivao klirike u siromašnim eparhijama i na selima, koji su često treće doba dočekivali na rubu egzistencije. Doprinosi za penzije sveštenicima tradicionalnih crkava državu košta oko tri miliona evra godišnje.
Đaci sa profesorom u dvorištu Bogoslovije u Prizrenu
.jpg)
PET BOGOSLOVIJA
SVEŠTENICI SPC obrazovanje stiču u srednjim bogoslovskim školama. U Srbiji radi beogradska Bogoslovija Svetog Save, niška Sveta Tri jerarha, karlovačka Sveti Arsenije Sremac, kragujevačka Svetog Jovana Zlatoustog i Bogoslovija Svetih Ćirila i Metodija u Prizrenu. Bogoslovi se školuju i u srednjim školama na Cetinju, u Foči i manastiru Krka u Dalmaciji. Diplome ovih obrazovnih ustanova svake godine stekne više stotina mladića, od kojih većina bira sveštenički poziv.
сале
30.01.2017. 20:20
Помаже Бог. Ето на шта смо свели нашу веру, ако завршиш школу можеш да се надаш некој парохији и да капље, ако имаш кеша онда можеш да добијеш парохију где цури. Да ли истински верујеш у Господа Христа нико те не пита ако си послушан и на време плаћаш епархији. Не знам само да ли се запитају докле тако могу да раде.
Sve manje vernika, sve više zanatlija. Hahahaha ...
Da bog sačuva !!!
@Vožd - Кога, како, с којим циљем и на који начин?. Да ли је "бог" сачувао Србе у Првом светском рату 50% мушке популације је изгинуло а многе породице (удовице) унесрећене. Из овог примера; да ли "бог" има успеха?.
@Vožd - Mrsimude Svaka ti jezlatna
Komentari (29)