Usvajamo samo zdrave bebe, a stranci i decu sa posebnim potrebama
30. 09. 2016. u 22:02
Veliki broj mališana iz naše zemlje nalazi novu porodicu u Švedskoj i Americi
.jpg)
ZA poslednjih desetak godina novi dom u inostranstvu pronašlo je 139 srpskih devojčica i dečaka. Najveći broj njih otputuje van srpskih granica pošto ovde nemaju gotovo nikakve šanse za usvajanje. Naši ljudi i dalje ne žele mališane sa posebnim potrebama, zdravstvenim problemima, niti romsku decu. Usvojiteljima iz Srbije je jedan od prioriteta i da je dete staro do godinu dana. Statistika pokazuje da je samo od početka ove godine 78 devojčica i dečaka pronašlo porodicu, od toga je njih devetoro otputovalo iz svoje zemlje.
Kako kažu u Ministarstvu rada, strani usvojitelj može da usvoji dete iz Srbije samo pod uslovom da za njega u razumnom roku, po zakonu minimum godinu dana, nije nađen usvojitelj u Srbiji, i to samo ako je dozvolu dao ministar nadležan za porodičnu zaštitu. U praksi, na listi dece podobne za međunarodno usvojenje se nalaze ona koja imaju teže zdravstvene probleme, hendikepe, razvojno zaostajanje i osobine nepoželjne sa stanovišta raspoloživih domaćih usvojitelja, koji se vrlo retko opredeljuju za usvojenje deteta sa takvim karakteristikama.
- Kada je reč o stranim državama, prema broju usvojenja dece iz Srbije dominiraju Švedska i SAD - kaže Stevan Popović iz Odeljenja za brigu o porodici pri Ministarstvu rada. - Razlog za to je što švedska agencija koja već 15 godina radi usvojenja u Srbiji ima veoma dobru logističku podršku u našoj zemlji, stalnog predstavnika i ovlašćenog sudskog tumača. U Švedskoj je to najveća i najefikasnija od tri agencije.
Podaci Ministarstva rada govore da od oko 250 agencija, koliko ih ima u SAD, u Srbiji je njih 10 podnelo zahtev da radi, ali je samo jedna mogla da obezbedi porodice za usvojenja dece sa smetnjama u razvoju.
- U ovom trenutku, na listi čekanja je 135 dece čiji su podaci uneti u Jedinstveni lični registar usvojenja - kaže Popović. - Na ovaj broj treba dodati 39 devojčica i dečaka koji su već upućeni na adaptaciju u domaće usvojiteljske porodice, i 63 mališana koja imaju zaključak da su podobni za međunarodno usvojenje. To znači, da je u ovom trenutku 237 dece u različitim fazama postupka. Prema poslednjim podacima, u registar je uveden 731 potencijalni usvojitelj.
Iako mnogi misle da naše devojčice i dečake prihvataju naši ljudi koji žive u inostranstvu, uglavnom nije tako. Ako ima više zainteresovanih usvojitelja za jedno dete, ukoliko je mešovit par, ili su u pitanju naši ljudi koji imaju strano državljanstvo, oni imaju prednost zbog kulturološkog nivoa, lakše adaptacije, jezika...
U Ministarstvu kažu da se, kada dete ode u inostranstvo, ono prati posle adaptacije i usvojenja, koje traje oko mesec dana. To se radi direktnim kontaktom, zatim preko blogova, agencije koje su posredovale na šest meseci u Srbiju šalju izveštaje o stanju deteta, a nadležni ih posećuju.
Hranitelj
01.10.2016. 07:13
Kao hranitelj upoznat sam kakvu decu nasi usvojiteji zele da usvajaju. Belu, zdravu, do 2 godine... A vecina dece za usvajanje su deca tamnije puti (citajte polu-Romska ili Romska) ili deca s pos. potrebama ili starija deca (zbog sporosti nasih sudova u procesima lisavanja roditelja roditeljskog prava da bi deca mogla a idu na listu za usvajanje) ili kombinacija vise ovih karakteristika. Kod nas nema tinejdzerskih trudnoca cije majke daju decu na usvojenje kao u americkim filmovima.
Jutros gledam slike devojcice koja je pre 10ak godina usvojena kod nas i otisla u inostranstvo. Devjcica bez obe noge. Kod nas ne bi imala nikakve sanse. Tamo daleko gde sada zivi juce je imala prezentaciju u redovnoj skoli, moderna kolica, potpuno prihvacena od sredine u kojoj zivi... Nasi usvojitelji zele samo zdravu decu.A poznajem i usvojitelje iz jedne evropske zemlje koji su usvojili kod nas Albino decaka koga ovde niko nije zeleo. To mu je bila 'falinka'. A tamo zivi potpuno prihvacen.
O strancima, stranim zakonima- njihovoj primeni i zaobilazenju konsultovati advokate poreklom iz nase zemlje koji zive u navedenim stranim zemljama, kao i socijalne radnike, pedagoge i psihologe. O agencijama kojima je to posao- ko potrazi informacije naci ce, a prevodioci su samo za prevodjenje, nikakve druge nadleznosti ni ovlasnjenja nemaju. U inostranstvu su prepuni objekti za osobe sa hendikepom, zasto bi takvu decu usvajali a ne svoju? Vise novca za staranje, manja kontrola zbog porekla?
Komentari (3)