Starački domovi: Siguran krov za treće doba
24. 06. 2012. u 10:56
U Srbiji sve više zainteresovanih za otvaranje domova za stare, jer su državni popunjeni. Sadašnji kapaciteti 12.097 mesta. Cene do 1.000 evra. Gužve samo za apartmane
Predrasuda da se u domove za stare smeštaju samo oni koji nemaju nikog svog polako se napušta, a u ovim ustanovama - što državnim, što privatnim - danas se traži mesto više. Gotovo u svim gradovima Srbije kapaciteti su sasvim popunjeni, a najveća je tražnja u Beogradu.
- Vlada Srbije je do sada osnovala 43 ustanove za odrasle i starije i u njima ima mesta za 9.317 korisnika - kaže Nena Darmanović, iz Ministarstva rada i socijalne politike. - A u privatnom sektoru dozvolu za rad imaju 103 ustanove u kojima može da stanuje 2.780 korisnika.
O popularnosti privatnih domova najbolje govori podatak da je na teritoriji uže Srbije kapacitet svega 540 mesta, u Vojvodini samo 280 korisnika, dok je u Beogradu 1.960.
- To sigurno nije dovoljno, ali s obzirom na to da se privatni sektor razvija realno je da će se polako zadovoljavati potrebe svih korisnika za uslugama domskog smeštaja - zaključuje Darmanovićeva.

U Inspektoratu za socijalnu zaštitu kažu da se godišnje podnese od 12 do 15 zahteva za utvrđivanje uslova za početak rada i obavljanja delatnosti za smeštaj i negu starih lica. Od 2004. do juna 2012. izdate su 103 dozvole za rad. Njih su mogli da dobiju samo oni koji su ispunili određene kriterijume.
- Dom za stara lica mora da ima prostorije za dnevni boravak, spavaonice određene kvadrature, hodnike određene širine, toalete, prostorije za radne aktivnosti, vešeraj, sobu za izolaciju, magacinski prostor... U njemu mora da radi obavezno socijalni radnik, negovateljice, ali i kuvarice, radnik u administraciji, servirke... - nabrajaju u Ministarstvu rada i socijalne politike. - Ukoliko inspektori utvrde da nije u potpunosti ispunjen neki od uslova u pogledu prostora, opreme ili kadra, podnosiocu zahteva se daje prelazni rok da otkloni nedostatak. Oni koji to ispoštuju dobijaju dozvolu za početak rada.
U privatnim domovima su, međutim, nizali zamerke na ovu proceduru.
- Morali smo da ispraznimo dom i izmestimo sve korisnike dok ne popravimo uslove - kažu vlasnici jedne privatne ustanove u Kumodražu. - Dešavalo se da zbog nekih banalnosti, kao što je soba za umrle ili slično, moramo da premeštamo po 20, 30 stanara u druge institucije i da ih seljakamo, a mnogi od njih su bili nepokretni ili bolesni i to im nipošto nije prijalo. Sada smo otklonili sve te nedostatke, dobili trajnu dozvolu, vratili stanare, ali nas je sve mnogo koštalo. Živaca, pre svega.
Ipak, ovi su koraci bili neophodni - smatraju u ministrastvu, jer time država garantuje minimum kvaliteta. Istog su mišljenja i u Zavodu za socijalnu zaštitu.
- Prilikom prijema obavezan je sistematski pregled i novi zdravstveni karton. Stanarima se određuje terapija, eventualno i specijalistički pregledi, propisuje se i vrsta ishrane, a obavljaju i laboratorijske analize - nabraja Brankica Janković.
- Sve vreme imaju podršku socijalnih radnika i psihologa, kao i radno-okupacione terapije i kulturno-zabavne aktivnosti kao što su razne proslave, koncerti, festivali, takmičenja u društvenim igrama, likovne kolonije, izložbe. U domovima postoje biblioteke, a u dnevnim boravcima se može pratiti televizijski program ili pročitati štampa.
BIZNIS
- Domovi za stare mogli bi postati sve unosniji biznis i u Srbiji. Na zapadu, naročito u Nemačkoj, u gerijatriji je zaposleno više ljudi nego u automobilskoj industriji - navodi Živorad Gajić, direktor Zavoda za socijalnu zaštitu.
Zato i ne iznenađuje poplava raznih ustanova koje rade protivzakonito. Koliko ih posluje i zbrinjava stare i nemoćne nemoguće je izbrojati, ali gotovo je izvesno da se radi o desetinama objekata širom zemlje. Ministarstvo rada i socijalne politike nema evidenciju ko sve otvara domove za stara lica, jer ih vlasnici često registruju u Agenciji za privredne registre kao pansione, deoničarska ili akcionarska društva. Te papire reklamiraju kao dozvole, iako, zapravo, nije reč o valjanom dokumentu.
- Inspektori su neretko u kontrolama nailazili na različite budžake, najčešće po periferijama Beograda. Stari su zbrinjavani po oronulim kućama, koje su uglavnom pod zakupom, bez stručnog kadra i minimuma komfora - kažu u Ministarstvu. - A do ovakvog haosa je dovela procena vlasnika da bi od ovog posla moglo unosno da se zaradi.
Da bi se uveo red, uskoro će se izdavati licence. I stručni radnici zaposleni u domovima će morati da imaju dozvole za rad koje će im izdavati Komora socijalne zaštite, a ustanovama će dozvole potpisivati u Ministarstvu rada i socijalne politike.
- Nema potrebe za panikom, jer će proći dovoljno vremena da ovaj sistem zaživi, a i rokovi će biti fleksibilni kako bi se sve završilo na vreme - uverava Živorad Gajić. - Svi domovi koji sada dobijaju dozvole za rad već praktično ispunjavaju uslove i standarde, pa će i te licence dobijati lako. A one će se produžavati na svakih šest godina.
Gajić dodaje da na ovaj način država otvara prostor za saradnju sa privatnicima i tako širi mrežu slobodnih mesta:
- Praktično će u budućnosti država moći da kupuje mesta u privatnim domovima, jer će standardi biti jednaki i time će se uštedeti i na izgradnji novih objekata i ustanova.
Da li će to uticati i na veću konkurenciju i niže cene ostaje da se vidi, ali je izvesno da su sada rasponi veliki.U državnim domovima se cene smeštaja kreću od 250 do 500 evra, a u privatnim od 300 do 1.000 evra.
- Sve zavisi da li je stanarima neophodna konstantna pomoć drugog lica ili mogu sami da obavljaju dnevnu rutinu. Razlika je i u tome da li korisnik želi sam svoju garsonjeru ili je smešten u trokrevetnoj sobi - objašnjava Brankica Janković, direktorka Gerontološkog centra u Beogradu, koji pod svojim krovom ima četiri staračka doma. - Više od polovine stanara kiriju plaća iz svog džepa. Na drugom mestu su srodnici, najčešće deca, a tek mali broj se pokriva iz budžeta. Ipak, bez obzira na način plaćanja, svi moraju da pošalju zahtev centru za socijalni rad. Oni koji traže garsonjere najduže čekaju, dok korisnici kojima je potrebna hitna pomoć odmah imaju obezbeđen smeštaj.

Po Srbiji je smeštaj nešto jeftiniji. U jagodinskom gerontološkom centru kažu da je od 270 mesta popunjeno 265, a cene se kreću od 25.000 dinara do najviše 300 evra.
- Kod nas dolaze uglavnom oni o kojima srodnici ne mogu da brinu jer je reč o teškim pacijentima koji ne mogu sami ni da se presvlače ni da se hrane - kaže Zoran Nikodijević. - Ima, doduše, i dosta socijalnih slučajeva i izbeglica o kojima nema ko da brine ni ko da ih izdržava.
Nikodijević kaže da nikoga ne vraćaju, odbijaju samo one koji imaju duševne poremećaje. Dodaje da nikako nije reč o diskriminaciji, već o potrebi da o njima brine druga struka:
- Takvi se korisnici smeštaju u adekvatnije ustanove i zato su to jedina rešenja centara za socijalni rad na koja imamo pravo veta.
MOŽE DA SE NAĐE MESTO
KROZ sve domove - i državne i privatne - u prošloj godini prošlo je oko 11.000 stanara.
- U poslednjih pet godina je primetan trend manje popunjenosti kapaciteta i tome su svakako doprineli privatni domovi - primećuje Gajić. - Tako je, na primer, u decembru 2011. kapacitet u državnim domovima bio 8.800 mesta, a popunjeno je bilo 7.900. U privatnom sektoru je od 2009. do danas dupliran broj mesta, pa su pre tri godine bila 43 doma, a danas ih je 103. U 2009. je bilo 1.000 raspoloživih mesta, a na kraju prošle godine bezmalo tri puta više.
kobac
25.06.2012. 14:46
Kako neko moze da radi a neko nemože,Ja kada predam za dozvolu ne mogu da je dobijem jer ta kuca ne ispunjava uslove,a neko moze jer ta ista kuca ispunjava uslove. Mnogi su dobili dozvole jer im je "gledala kroz prste"...
Podizu se obdanista ali ne podizu se staracki domovi. kako nam deca rade po ceo dan sve ce vise biti potreba za starackim domovima. Zasto se ne prosiri dom na Bez. kosi, prostora ima.
Komentari (2)