Banditi pod šapkom zemljaka
14. 06. 2010. u 21:15
"Zemunski klan", od obične družine koja je obijala automobile do najmonstruoznije mašine za ubijanje (1)
Jedini živi šef klana Milorad Ulemek Legija, nekadašnji pukovnik policije i komandant Jedinice za specijalne operacije Resora državne bezbednosti MUP Srbije, na izdržavanju je kazne od 40 godina zbog ubistva srpskog premijera Zorana Đinđića, ali i drugih zločina. Preostala dvojica, Dušan Spasojević (35), zvani Duća i Šiptar i Milan Luković Kum (34), ubijeni su u okršaju sa specijalcima policije, 27. marta 2003. godine, dve nedelje pošto su sa Legijom organizovali i izvršili atentat na predsednika Vlade Srbije Zorana Đinđića.
Jedna od najjačih mafijaških grupa na Balkanu, koja je u svom zenitu brojala tridesetak članova, nastala je u drugoj polovini poslednje decenije 20. veka. Početkom devedesetih malo ko je slutio da će dvojica nerazdvojnih drugara, tek pristiglih iz rodne Medveđa sa juga Srbije, postati vođe ganga koji je širio smrt po beogradskim ulicama, otimao biznismene, surovo uklanjao konkurenciju iz kriminalnog podzemlja, ubio premijera...
Dušan Spasojević i Mile Luković ubrzo po dolasku u Beograd obreli su se sa druge strane zakona. Doduše, kao sitni prestupnici. U kriminalne pohode išli su zajedno, a povremeno bi im se od 1993. godine, prema kasnijem svedočenju i samih članova grupe, pridružio i Nikola Bajić iz Zemuna. Na njihovoj meti tada su mahom bili automobili, uglavnom oni domaće proizvodnje.
Operativci beogradske policije još pamte slučaj kada su Spasojević i Luković 1994. godine ukrali automobil "jugo", beogradskih registarskih oznaka. Inspektori SUP su ih brzo uhapsili, a pretresom iznajmljenog stana u kom su živeli pronađene su brojne blanko saobraćajne dozvole, gomila falsifikovanih nemačkih maraka, automatski pištolj "škorpion"...
Tvrdilo se da je "škorpionom" jednoj do svojih žrtava Spasojević pokušao da skine zlatni lanac, ali da se ona odbranila tako što ga je čekićem udarila u glavu. Dok mu je krv curila niz lice, on se dao u beg. Ipak, njih dvojica su ubrzo izašla i pred sudiju zbog zlodela.
Uprkos materijalnim dokazima, ali i svedočenju žrtava, za ova krivična dela njih dvojica su osuđena uslovno na 10 meseci zatvorske kazne.
- Sećam se da smo ih hapsili 1995. ili 1996. godine zbog obijanja automobila na parkingu kod Vojnomedicinske akademije u Beogradu - priča danas Boro Banjac, jedan od ključnih policajaca u "Sablji", koji je u to vreme bio načelnik Uprave za borbu protiv organizovanog kriminala (UBPOK). - U to vreme su na VMA uglavnom bili smešteni ranjenici iz Bosne i Hercegovine, a većini je rodbina dolazila iz unutrašnjosti i inostranstva.
Prema rečima ovog sada penzionisanog visokog oficira MUP Srbije, na parkingu su ostavljali automobile sa torbama punim stvari, jer nisu mogli da ih nose sa sobom u bolnicu.
- Njih dvojica su obijala automobile tih ljudi koji su dolazili da obilaze ranjenike - navodi Banjac. - To je bilo tako jadno, ponašali su se kao najgore barabe. Ljude na taj način niko, sem njih, nije želeo da potkrada. Ali, bilo je primetno da su još tada imali neku vrstu zaštite u beogradskoj policiji. Sećam se da je zvao tadašnji načelnik Uprave kriminalističke policije SUP Beograd i tražio da ih ne bijemo. Govorio je da nema smisla jer su rodom iz istog kraja sa juga Srbije i da krađa nije takva da bi trebalo da ih bijemo.
U to vreme, kako navodi naš sagovornik, Spasojević i Luković još nisu bili poznati kao dileri narkotika. Doduše, tu i tamo policiji bi stizali operativni podaci da obavljaju i takve "poslove", ali ih policija sa drogom nije hapsila. Ipak, 1997. godine u kriminalnu biografiju upisuju i prvo krivično delo o narkoticima.
Tada su se iza rešetaka našla takoreći deca, sa paketićima heroina. Oni su policiji ispričali da "diluju za Spasojevića i Lukovića". Posle nekoliko sati operativci su uhapsili dvojicu šefova. Isprva su negirali da su narkotici njihovi, ali "pošto su ih deca teretila" pristali su na svojevrsni "dil sa inspektorima policije".
- U to vreme, iako su se bavili kriminalom, živeli su u memljivoj sobi sa jednim starim ormarom i dva kreveta - priseća se jedan od policajaca koji je išao u pretres. - Lične stvari držali su u dva zavežljaja napravljena od čaršava, koja su držali na vrhu ormana.
U nekoliko dnevnih listova tih dana objavljeno je policijsko saopštenje sa imenom Spasojevića i Lukovića i objašnjenjem da se sumnjiče za razbojništvo. Otac ovog drugog smesta se zaputio u Beograd. Otac je želeo je da se lično, u tadašnjem Četvrtom opštinskom tužilaštvu u Novom Beogradu raspita da li je istina da je njegov sin nekoliko puta hapšen, da krade, i da maltretira slabije.
- Sve je to tačno. Novine su napisale samo istinu iz policijskog saopštenja - rekli su ocu u tužilaštvu. - Sin vam je odavno pošao stranputicom.
Da li je to bio razlog ili nešto drugo teško je reći, ipak, Lukovićev otac se ubrzo posle tog saznanja - ubio!
MILORAD ULEMEK LEGIJA
* ROĐEN 15. marta 1968. godine u Beogradu
* U Legiju stranaca stupio 1986. godine, gde je ostao narednih sedam godina
* U SRBIJI se početkom devedesetih vratio i priključio se Srpskoj dobrovoljačkoj gardi
* KOMANDANT Jedinice za specijalne RDB MUP Srbije postao 1999. godine i na tom mestu ostao do 2001. godine
* PREDAO se policiji 2. maja 2004. godine
* 40 godina zatvora presuđeno u svakom od četiri procesa koja su vođena protiv bivšeg komandanta „crvenih beretki“
DUŠAN SPASOJEVIĆ ŠIPTAR
* ROĐEN 10. jula 1968. godine u Medveđi
* U Beograd došao početkom devedesetih godina
* UBIJEN 27. marta 2003. godine u Meljaku nadomak Beograda, pružio otpor, zbog čega je policija bila primorana da upotrebi oružje
MILE LUKOVIĆ KUM
* ROĐEN 1. marta 1969. godine u Medveđi
* POČETKOM devedesetih godina stigao u Beograd
* NASTRADAO u policijskoj akciji 27. marta 2003. godine u Meljaku nadomak Beograda
SEKA
U bekstvu je i Selman Hamidović, zvani Seka, koji nije bio član "zemunskog klana", ali je sa njima, prema rezultatima istrage, učestvovao u nekim krivičnim delima. Konkretno, za njim je raspisana poternica zbog saučesništva u ubistvu Željka Bodiša i Nenada Batočanina. U odsustvu je osuđen na 10 godina zatvora.
DETALJAN PREGLED OSAM STANOVA - SKROVIŠTA PO ZAGREBU
KRVAVI SMS TRAGOVI
DA su se odbegli pripadnici zemunskog klana Miloš Simović i Sretko Kalinić, svojski trudili da budu neprimećeni u Zagrebu, govori i podatak da je pronađeno čak osam stanova. Njih su koristili za skrivanje, ukoliko bi im policija bila "za petama".
Inspektori su u stanovima pronašli nekoliko SMS kartica. Pokupljeni su dokazi, a u jednom od njih pronađeni su i tragovi krvi. Analizom DNK utvrdiće se da li oni pripadaju narkodileru Cvetku Simiću, čiji su izmasakrirani delovi tela pronađeni početkom marta u zagrebačkom jezeru Jarun.
Ovakva likvidacija može se porediti sa onima što je obavljao Sretko Kalinić, pa je i zbog toga pala sumnja da Simić nije možda ubijen u jednom od tih stanova.
Unakaženo telo kuma Luke Bojovića pronašla su trojica kajakaša. Pomagači ubice, kako se pretpostavlja, razbacali su delove tela - glavu, trup i udove po jezeru, dok su šake bacili u Savu.
- Nadam se da će ove nedelje Hrvatska dobiti ustavne promene kojima bi trebalo da se omogući izručivanje hrvatskih državljana zemljama koje ih traže - ovo je u utorak, prilikom posete Skupštini Srbije, rekao Neven Mimica, šef Odbora za evropske integracije hrvatskog Sabora. - Ustav će omogućiti izručivanje naših državljana zemljama Evropske unije, ali i državama sa kojima se sklapaju bilateralni sporazumi.
On je dodao da se ovim potezom nastavlja dobra saradnja dveju zemalja na svim nivoima, pa i na nivou pravosuđa.
JUG
15.06.2010. 00:00
Od vremena pada Knina Sretko Kalinic je do 2000 ziveo u Medvedji selo Tulare na granici sa KiM. Verovatno da se tu i upoznao sa Spasojevicem i Lukovicem.
Komentari (1)