Albanija: U selu svi uče srpski
31. 12. 2012. u 23:41
U selu Ret Libofša, u okolini Fiera na jugoistoku Albanije. Škola postoji i radi zahvaljujući hrabrosti porodice Dulević. Država Srbija obećala da će pružiti pomoć
ZAHVALJUJUĆI zadivljujućoj hrabrosti i upornosti porodice Dulević, u selu Ret Libofša, u okolini grada Fiera na jugoistoku Albanije, treću godinu radi prva i jedina srpska osnovna škola u Zemlji orlova.
Za ovu prosvetiteljsku misiju, domaćin Ekrem Dulević je darovao svoju kuću. Preuredio je za potrebe škole u kojoj danas pedesetak đaka sriče srpsku azbuku. Uče o srpskoj istoriji i tradiciji.
Nastavu za učenike od prvog do četvrtog razreda izvode učitelji koji dolaze iz Skadra i Tirane.
- Polovinom septembra 2010, kada smo počeli, bio je to kurs srpskog jezika i trebalo je da ga držimo u vreme vikenda. Interesovanje je, međutim, bilo ogromno i sada imamo Prvu osnovnu školu sa četiri, a naredne školske godine sa pet razreda - priča Ekrem Dulević, koji je i predsednik “Jedinstva”, nedavno osnovanog Udruženja Srba u Albaniji.
Nisu baš svi u Ret Libofši, srpsko-albanskom selu sa oko 420 srpskih kuća, blagonaklono gledali na to što se u dvorištu Dulevića, pred ulaznim vratima škole, vijori srpska zastava.
Najpre se krenulo sa pokušajem podmićivanja roditelja da decu ne šalju u školu. Ucenjivani su i učitelji. Kada to nije urodilo plodom, prešlo se na otvorene pretnje - čak i smrću, članovima familije Dulević.
- Bilo je svakojakih pritisaka, od skidanja srpskih simbola - zastave i table škole, do pretnje smrću mojoj deci od pripadnika Crveno-crne alijanse. Bili smo prinuđeni da tokom održavanja nastave, ali i noću, držimo straže pod oružjem - kaže Ekrem, i dodaje da je sada situacija neuporedivo bolja zahvaljujući većem razumevanju albanske države.
Zahvalnost na nesebičnoj pomoći i podršci, kako kaže, duguje i ocu Ismetu, braći Ljubandu, Golobu, Dževahiru i Mirku, kao i svom bratstvu.
U lepo uređenoj učionici, školskom himnom “Sveti Sava”, dočekuju nas učenici trećeg i četvrtog razreda. Pokazuju nam sveske sa obrađenim gradivom ispisane na srpskom jeziku, ćirilicom i latinicom, crteže sa izložbe.
Na časove, kako nam rekoše, dolaze s velikom voljom jer žele da što bolje ovladaju srpskim jezikom. Da steknu znanja o istoriji i kulturi svojih predaka.
Domaćini nam objašnjavaju da su se u ove krajeve doselili 1924. godine iz okoline Novog Pazara i Tutina. Njihovi preci su, u stvari, muslimani srpskog porekla čiji se potomci danas izjašnjavaju kao Srbi i uzimaju srpska prezimena.
Prema rečima Dulevića, rad škole finansijski je pomagala država Srbija preko Ministarstva za dijasporu, a od naše ambasade u Tirani dobili su obećanje da će buduće finansiranje preuzeti MIP.
- Planiramo da podignemo novu školsku zgradu. Urađen je projekat i o svemu smo obavestili našu ambasadu. Očekujemo pomoć matične države - kaže Dulević.
Predsednica Udruženja porodica palih boraca 1990-1990, Dobrila Koprivica, uručila je školi laptop najnovije generacije, a Pavle Lučić iz Udruženja vojnih penzionera Srbije Ekremu Duleviću sablju u minijaturi Dositeja Obradovića i monografiju “Čudesna Srbija”.
Domaćini su za svoje goste iz Srbije organizovali druženje u seoskom Domu kulture, uz srpske pesme i igre i muziciranje lokalnog srpskog orkestra, kao i vokalnog solistu Mileta Lekića iz Skadra.
Neša
01.01.2013. 00:34
Srbi muslimani se i u Turskoj izovu Srbima.
@Neša - DA, u pravu ste. U Turskoj ih ima 10 miliona koji znaju svoje srpsko poreklo, cak i koja im je Slava. Nesmemo zaboraviti te ljude. Luckih Srba u Nemackoj danas zivi isto oko 10tak miliona, i oni znaju ko su i sta su. Postoji nada za sve nas Srbe.
A, izemti novinara. "Porodica palih boraca od 1990 do 1990 godine" Meni duzina ovog perioda nije jasna?
Nije lako biti Srbin, cak ni u Srbiji, mogu samo da zamislim kako je ovim ljudima u Albaniji.Svaka cast.
Ovi nasi iz Sandzaka se osecaju Turcima a potomci Sandzaklija se osecaju Srbima. Sve cestitke na upornosti i samo napred.
Komentari (12)