Čarobne reči - izvini i hvala
16. 11. 2017. u 12:46
Ljubaznost, vrlina koja polako nestaje: Ako smo ljubazni samo pet puta nedeljno, podižemo nivo serotonina i dopamina, hormona sreće

Shutterstock
Ti slatki mali gestovi prijatnosti, te čarobne reči "izvini" i "hvala", čine nas i zadovoljnijim i lepšim i uspešnijim. Ali, u susret 13. novembru, Svetskom danu ljubaznosti, možda je pravo pitanje - šta to beše ljubaznost?
Sve je ređe "srećemo" u ljudskim rečima i delima. Iznenadimo se kada je spazimo na licima komšija, kolega, prolaznika, ugostitelja. Kako smo zapali u taj ćorsokak? Jesmo li ljubaznost svesno poslali u istoriju ili smo je nesvesno zaboravili? Sociolog kulture dr Ratko Božović rezignirano konstatuje da je ona u našem društvu već dugo skrajnuta vrlina. Počeli smo od nje da se ograđujemo. Da je se stidimo.
- Dozvolili smo da nestane iz svakodnevnog života, pa čak joj nismo dopustili ni da se podrazumeva tamo gde joj je bilo mesto - kaže Božović. - Dogodilo se to da sada na ulasku u lift svoje zgrade svakog dana viđamo iste ljude koji ne upućuju jedni drugima ni ljubazan osmeh, a kamoli pitanje: "Kako ste?". Najviše što možemo da očekujemo je da nas neko mrzovoljno pozdravi, pokazujući da njemu, kao ni nama, nije ni dobro jutro ni dobro veče. Ili u najboljem slučaju ide pitanje u duhu aforizma: "Doviđenja, kako ste? Dakle, ne zanima nas stvarno kako je neko, nego izražavamo distancu i ravnodušnost propraćenu ironijom.
SINONIM ZA SLABOST U sistemu vrednosti koji se negde izvitoperio, ljubaznost je postala nepoželjna, pa se tako ljubaznim osobama prebacuje da flertuju ili da osmeh koriste za neke skrivene namere ili ciljeve. Sagovornik "Života plus" još podseća da bi ljubaznost trebalo da bude u opisu radnika uslužnih delatnosti, ali da je u praksi na delu njena krajnost. Čak toliko da nam je sinonim za neljubaznu osobu - "šalterska službenica": - Mislimo da time što ne prepoznajemo ni komšiju delujemo kao velikograđani, a zapravo smo pokazali malograđanštinu. Mislimo da nas velikim čini to što smo hladni, distancirani prema svima, čime u stvari samo izražavamo odsustvo empatije. Učimo da budemo osorni i neprijatni prema drugima, misleći da nam je lakše i bolje tako. Verujemo da bismo ljubaznošću samo pokazali slabost - smatra sociolog kulture. |
Veronika
17.11.2017. 08:33
Godp.Bozovic,sve je tako do tancina,nazalost.Moj otac,stara garda,vecito nam je govorio"finoca pobedjuje" i u tom maniru ne samo da sam ja zivela,vec sam i moju cerku tako vaspitala.Odlicno vaspitanu,ljubaznu,nasmesenu,sve sto bi covek pozeleo ali njene zalbe kad se vrati iz raznih prodavnica,tramvaja,redova i mnogo toga su zaista porazavajuce.Pitam se zasto smo toliko gresili,kad se finoca nigde ne vrednuje.Da li je nas narod oduvek bio takav?
Ljubaznost se drugacije danas vrednuje i ne znam kako se vrednovalo i pre 20 godina i pre 60 godina. Celog zivota se sluzim recima kada pogresim "Izvini, zao mi je" kada se zahvaljujem uvek je vise od "Hvala". Ljudima znaci, znaci i meni. Hocu da kazem biti ljubazan ne kosta nista, besplatno je i svi imamo to negde u sebi. Budite ljubazni, negativnost nikom nije osmeh donela na lice.
Komentari (2)