„Mentalitet nas stalno vuče ka dnu, a onda se od toga pravi mitologija“: Zavesu festivala u BDP-u podiže sentimentalna tragikomedija

Vukica Strugar

01. 12. 2019. u 12:45

Ana Tomović, rediteljka predstave „Liliom“, uoči večerašnje premijere

„Менталитет нас стално вуче ка дну, а онда се од тога прави митологија“: Завесу фестивала у БДП-у подиже сентиментална трагикомедија

Foto Ana Marija Jovanović

PREMIJEROM predstave "Liliom" Ferenca Molnara u rediteljskom čitanju Ane Tomović, večeras će se na Sceni "Olivera i Rade Marković" Beogradskog dramskog otvoriti Prvi festival regionalne unije pozorišta. Zavesu podiže, kako se najavljuje, sentimentalna tragikomedija: priča o sudbini Lilioma, šarmantnog probisveta u zabavnom parku kojim upravlja njegova ljubavnica gospođa Muskat. Ipak, sve će se ustalasati kada glavni junak upozna mladu služavku Juli i reši da se oženi njome...

Šta je u Molnarovom komadu tako uzbudljivo da se kao novi naslov nađe na repertoaru kuće, ali i da se Tomovićeva odluči za ovo delo u svom inače pažljivo biranom rediteljskom opusu?

- Reč je o jednom od omiljenih komada, o kojem razmišljam već deset godina. Inače, Molnar je našoj čitalačkoj publici najpoznatiji po romanu "Dečaci Pavlove ulice", koji je ušao u školsku lektiru - objašnjava Ana Tomović. - Odavno sam želela da radim "Liliom", ali sada se desio jedan lep, čudan sticaj okolnosti. Dramaturg Slobodan Obradović uočio je da je pedesetih godina prošlog veka izvođen u BDP. Zanimljivo je da je scenografiju za tu predstavu radio deda Aleksandra Denića, našeg današnjeg scenografa. A onda se "desio" i glumac, koji je moja idealna podela: Andrija Kuzmanović, odskoro član teatra na Crvenom krstu. Konačno, "Liliom" je komad koji repertoarski pripada Beogradskom dramskom i nikada do sada nije izveden kod nas na drugom mestu kao pozorišna predstava.



Molnarov komad treći je Anin angažman u istom teatru. Ovde je pre petnaest godina s uspehom postavila svoju prvu profesionalnu (diplomsku) predstavu Creeps ("Nakaze"), a tri sezone kasnije i Norway Today, rađenu u koprodukciji BDP i Kruševačkog pozorišta.

- Žanr je, na kraju, uvek izbor reditelja. Mene u svakom delu zanima priča o čoveku, sudbini, duši, transformaciji. Ova predstava je nastavak nekih mojih stremljenja u istraživanju ljudske prirode. Privukla me je snažna emocija, način na koji je na mene delovala. U strukturi neobična, dešava se u dva vremenska toka. Kada je Molnar napisao ovaj komad, nije bio ni shvaćen ni prihvaćen. Posle praizvedbe 1909, pao je u depresiju. Nikada više nije napisao tako snažno delo, koje je prešlo granice njegove Mađarske i steklo svetsku slavu.

U međuvremenu, nastao je fantastični film Frica Langa (koji je naišao na oštru kritiku katoličkog sveštenstva, pa i filmske kritike), a onda i američki mjuzikl: Ričard Rodžers i Oskar Homerštajn preradili su "Liliom" u veoma uspešan mjuzikl pod nazivom "Karusel".

- Mnogi u njemu pronalaze dubinu i poetiku. Na površini je jedno ekspresionističko delo o nemogućoj ljubavi vašarskog izvikivača i služavke. Njihova ljubav osuđena je na propast. Prigradski milje, s marginalcima na ivici egzistencije. Pisac je uspeo emociju da transformiše u drugu generaciju i, zapravo, progovori o misteriji ljubavi... Za mene, lično, to je priča o autodestrukciji i to našoj, balkanskoj. O nemogućnosti čoveka da bude srećan, o gubitnicima nesnađenim u novom vremenu, koji ne mogu da se prilagode i realizuju. I duši koja vapi za ljubavlju i spasenjem... Sve je to veoma karakteristično za naše podneblje. Mislim da je to mentalitetska stvar.


"Liliom" / Foto BDP


Jer, kako ističe naša sagovornica, balkanski čovek nikada nije uspeo da se "uspostavi" u svom vremenu. U ovom rediteljskom čitanju savremeni čovek izgubio je uporište u tranzicionim okolnostima.

- Mi u svojoj istoriji nikad nismo imali izvesnost i stabilnost, podlogu da reagujemo drugačije. Genetika je izuzetno bitna, mnogo toga nam je dato i upisano - prenosi se i nasleđuje, kao kob s kojom živi svako od nas, izlazeći teže ili lakše na kraj. Mentalitet nas stalno vuče ka dnu, a onda se od toga pravi mitologija. Nažalost, naš čovek ne ceni sopstveni život. Ne shvata da je život jedino što ima, pa ga nemoćan tako autodestruktivno i upotrebljava. Kao narod, imamo puno bagaža s kojim se treba nositi, pojedinačno i kolektivno. Nadam se da ćemo, ipak, jednom sazreti i izvući se iz tog balkanskog genetskog koda. Uostalom, pisac je Mađar, na neki način delimo i prostor i istoriju. A možda je to tendencija čoveka, uopšte, da želi najbolje ali ne može. Pisac nam je blizak, posebno je uzbudljiva njegova nadrealna dimenzija.

Da ipak ne zavisi sve od pojedinca (pa ni kolektiva), podseća rediteljka, ukazuje i činjenica da smo najčešće uslovljeni okolnostima i izloženi opasnostima - promenama ideologija, sistema vrednosti, državnog ustrojstva.

- Nemamo za šta da se uhvatimo. Nikako da se konsoliduje ko smo, šta smo i za šta smo! Imamo briljantne pojedince koji su uspeli sopstvenim trudom i radom da Srbiji donesu puno poštovanja, slave i značaja. Ali, najveći broj ljudi je nezbrinut, neosvešćen u jednom začaranom krugu iz koga se ne vidi izlaz. Nažalost, previše stvari zavisi i od ekonomije. Siromaštvo je uvek najveći problem, a u njemu je teško sačuvati dostojanstvo...

U iščekivanju premijere, ansambl "Lilioma" posebno raduje činjenica da će upravo ova autorska ekipa "preseći vrpcu" jednog novog festivala:

- Sjajna je inicijativa Beogradskog dramskog i upravnika Juga Radivojevića da naprave festival regionalnih gradskih pozorišta, da se osnuje Unija. Na neki način, sve se to ogleda i kroz našu predstavu: glumica sarajevskog Kamernog teatra 55, izuzetno darovita Maja Izetbegović, igra glavnu žensku ulogu u "Liliomu". Unija i festival način su da se ljudi i kulture povezuju, koriste kao najbolji resursi za pozorište. Naravno, inicijativa će se nastaviti i kroz regionalne koprodukcije.

Na pitanje šta je za nju najveći motiv da se odluči za određeni naslov, Tomovićeva kaže da on mora da bude veliki izazov i provokacija da "kopa" po sebi:

- Pozorište je za mene poligon shvatanje sveta, mesto kontakta sa drugima i sobom. Važno je da delo budi snažne emocije, otvara mnoga pitanja, da nije ni lako ni jednostavno, pa i da u njemu ponešto nije ni jasno. Nisam okrenuta dnevnopolitičkim temama za koje smatram da su u pozorištu, takođe, nužne. Radije se bavim suštinskim političkim ustrojstvima koja čine život i utiču na nas kao pojedince. Ljudska duša za mene je u teatru večna kategorija.

Kada je o aktuelnom pozorišnom trenutku reč, Tomovićeva naglašava da ne prepoznaje ništa izrazito u teatru:

- Pratim nemačku i savremenu domaću dramaturgiju, ali nisam primetila neki određeni talas na sceni. Ono što uočavam da su Iva Brdar, Staša Bajac i Tanja Šljivar nastavak snažnog ženskog rukopisa koji već postoji u komadima Milene Marković, Biljane Srbljanović, Olge Dimitrijević i Maje Pelević. Što se tiče glumačkog potencijala, na delu je hiperprodukcija serija. Glumci trče sa snimanja na snimanje, povremeno svrate u pozorište koje počinje da gubi bitku. A za njihov razvoj teatar je neophodan put, tu oni testiraju svoje granice, mogu da unaprede i oplemene svoj rad. Verujem da je nužno u budućnosti napraviti bolji balans, ili podeliti glumište na filmsko i pozorišno. Jer, samo tako proces i pozorišna predstava neće biti ugroženi.


AUTORSKI TIM

U MOLNAROVOM komadu na sceni BDP igraju Andrija Kuzmanović, Maja Izetbegović, Ivana Nikolić, Jovo Maksić, Jadranka Selec, Alesandra Alač, Marko Živić, Vladan Milić i Mirko Gvero.

Dramaturg je Slobodan Obradović, scenograf Aleksandar Denić, kostimograf Momirka Bailović, a za scenski pokret bila je zadužena Isidora Stanišić.


SINDROM NESNAĐENOSTI

TOKOM ove sezone naša sagovornica imaće još jednu priliku da se posveti onome što je inspiriše u teatru. U niškom Narodnom pozorištu postaviće na scenu savremenu spisateljicu Ivu Brdar i njen komad "Muškatle mogu preživeti sve", koji je pobedio na Hartefaktovom konkusru za najbolji tekst:

- Glavnu ulogu imaće Mira Karanović, s kojom prvi put sarađujem i čemu se beskrajno radujem. Ovaj tekst na poseban način sublimira stvarnost baveći se, opet, našim sindromom nesnađenosti u sadašnjem trenutku. Reč je o svetu koji se urušava i porodici koja pokušava da opstane u novom, turbulentnom i divljem vremenu. Premijera bi trebalo da bude 15. juna.


Pratite nas i putem iOS i android aplikacije