DNEVNIK ZABLUDA: Politika novih gulaga

Živimo u eri tehnološkog buma, novih naučnih saznanja i njihove globalne primene. Zajedno sa ubrzanim razvojem nauke i tehnike, svedoci smo akceleracije čovekovog degradirajućeg uticaja na sve što dotakne, posebno na životnu sredinu. Kao nikada do sada, suočeni smo s pretnjama koje imaju globalan karakter i izmiču kontroli. Ljudska rasa plaća danak svoje premoći, ali se i dalje ponaša neodgovorno. I ovog leta Amazonija gori u masivnim požarima, glavni uzrok je deforestacija u kojoj se šume eksploatišu, a teritorije komercijalizuju i urbanizuju. Godišnje, požari u Sibiru proždiru sve veće površine, a pepeo se prenosi do Arktika, ubrzavajući topljenje leda. Ljudski izazvane prirodne katastrofe dovode do ekstremnih vremenskih nepogoda koje nas svakodnevno pogađaju. Uprkos svemu, na nedavno održanom samitu G7 kad su se lideri najmoćnijih zemalja dogovarali o suprotstavljanju klimatskim pretnjama, nije viđen predsednik najveće svetske sile Donald Tramp. Na svom tviter-nalogu on je klimatske promene svojevremeno nazvao "skupim prevarama", "izmišljenim", "mitskim", "novinarskim patkama", "s*anjem".

Ali, umesto da preuzmu odgovornost za uništenje planete, moćnici sa Zapada usavršili su perfidnu "politiku novih gulaga", "stanje permanentne krize", "stanje opasnosti" za koje pronalaze krivce u drugima. Od sveta prave teritorijalne rezervate, uništavaju države da bi ih preuzeli, podižu zidove, uvode carinske barijere, vode specijalne ratove, porobljavaju druge i otimaju sve što požele. I zato, Tramp je uvređen kada je Danska nedavno odbila njegov drski poziv ovoj suverenoj državi da kupi poslednju oazu prirode, bogati Grenland.

Na urbanoj mapi sveta moćnika Srbija je danas savremeni gulag. Generacije stanovnika naše zemlje vode život unutar ovog jedinstvenog "zabrana". Decenijama pod embargom, zatvorenih granica, danas i pod kosovskim taksama, u spolja kreiranoj "stalnoj krizi", nemoćni, poniženi, na meti smo kreatora monstruoznih gulaga. U večnoj "čekaonici pred Evropom", "ni na Zapadu ni Istoku", razvoj Srbije sprovodi se po meri interesa stranaca. U tome se iscrpljuje jeftina domaća radna snaga, obezvređuje rad stručnjaka, urbanizacija dovodi do apsurda. U takvom stanju, traje proces višedecenijskog bežanja u svet hiljada naših mozgova, jedinstvenih stvaralaca. Iznenadi nas kada matematičar svetskog glasa pobegne iz svog beogradskog podruma u Saudijsku Arabiju "jer u zemlji nije dobio ni laptop", zbog čega padne rejting u svetu nacionalnog univerziteta za čak 100 mesta ili kada čuveni genetičar i vlasnik bolnice za lečenje steriliteta napusti Srbiju i ode na Harvard jer je "gladan nauke i komunikacije sa ljudima". Od 1992. kada je izgubila više od 600.000 stanovnika, Srbija ima negativan priraštaj, a svake godine izgubi više od 35.000 stanovnika. U gulazima se deca ne rađaju.