HEROJ SCENE I ŽIVOTA: Sa 12 godina imao pozorišnu trupu

Vukica Strugar

19. 05. 2019. u 15:28

PRVO pozorište u životu Miše Janketića bilo je u Šehovićima, u Sekulovoj kafani. Boravio je kod strine i babe, a pošto je bio sasvim mali, na "binu" su morali sa stave sto i na sto - budućeg glumca (2)

ХЕРОЈ СЦЕНЕ И ЖИВОТА: Са 12 година имао позоришну трупу

Miša Janketić, foto P.Mitić

Sa dvanaest, kao đak nižih razreda beogradske gimnazije, već je imao svoju pozorišnu trupu i nastupao sa vršnjacima. Tokom leta kamionom zemljoradničke zadruge obilazili su gradove i sela, izvodeći predstave. Ipak, u tinejdžerskim godinama okrenuo se pisanju pesama i kratkih priča. Od novčanog dela svoje prve (literarne) nagrade kupio je prvu "rolku" u životu. Od tada, pa do poslednjih bolesničkih dana, Miša će svojim uspravnim stavom pokazati kako dostojanstveno ume da nosi i telo i odelo.

Budući glumac često je pripovedao kako su u očevoj porodici generacijama svi bili vojnici, pa nije ni čudo što on nešto od toga ima u genima. "U uniformi sam napravio svoje najznačajnije uloge", rekao je nekom prilikom.

Ali, do "uniforme" i svih činova koje će na sceni zaslužiti ovaj maestralni umetnik, put je vodio preko Filozofskog fakulteta i studija književnosti. Nije ih završio, ipak, savršena dikcija i negovanje lepog jezika, ostaće jedan od prepoznatljivih znakova tokom cele njegove karijere.

Posle tri godine studija, prevagnula je prva ljubav: 1958. upisao je Akademiju za pozorište, radio, film i televiziju. Na prijemnom je govorio Hamletov monolog i pesmu Dušana Vasiljeva "Čovek peva posle rata". Diplomirao je četiri godine kasnije u klasi Mate Miloševića.

- Kao mlad čovek mislio sam da talentovan glumac ne može da propadne. Ali, nije baš tako. Ima jedna replika u Mihizovom "Banović Strahinji", kada Jug Bogdan kaže: "Sve se na ovom svetu pravi: i ovaj sto, i ova stolica, i ljudska reputacija." To se može prevesti i na karijeru, jer ona jeste - reputacija. I ona se može napraviti kao što se može srušiti, ili ne napraviti ništa.

Janketić kao Živojin Mišić

Mišina reputacija počela je da se gradi već sa prvom ulogom (pre završetka studija) u "Ričardu Trećem", mada je u predstavi bio tek Treći glasnik. Član ansambla Jugoslovenskog dramskog postao je 1962.

- U pozorište sam ušao sa dvadeset godina. Prvo sa specijalnom propusnicom i kao statista, onda sam igrao i odigrao mnogo uloga, a sada znam da je moje pozorište od ulaza do poslednjeg podruma i budžaka - govorio je glumački bard.

Posle prve premijere i prvog Šekspira u karijeri, pokazao je dijapazon svojih potencijala kao Igo u Sartrovim "Prljavim rukama", usledio je Raskoljnikov u "Zločinu i kazni", Uroš Peti u "Smrti Uroša Petog", naravno i Ljuba Vrapče, u famoznoj i za mnoge fatalnoj, zabranjenoj predstavi "Kad su cvetale tikve".

Janketić kao Živojin Mišić

AKCIJAŠKI POLET

U MLADOSTI je bio miner (probijao je jedan usek kod Novog Mesta u Sloveniji), osetio je i akcijaški polet na izgradnji puta "Bratstvo i jedinstvo".

- Imali smo zajedničke motive, nismo se pitali gde i šta radimo, mada nas niko nije terao na te akcije. Moralne vrednosti u koje verujem odavno su u opadanju: da čovek treba da bude vredan, pošten, tolerantan. Čini mi se da su ih moja deca usvojila, budući da uviđam mnoge nesporazume s vremenom u kojem žive i egzistiraju.

Pratite nas i putem iOS i android aplikacije