Svet tone u ksenofobiju

Milica OSTOJIĆ

15. 12. 2018. u 23:46

Reditelj Goran Paskaljević o novom filmu “Uprkos magli”, čije snimanje završava u Italiji: Ključ za razumevanje mojih filmova je emocija, koja u svetskom filmu sve više ustupa mesto ispraznoj atrakciji svake vrste

Свет тоне у ксенофобију

SLIKA Goran Paskaljević na snimanju filma "Uprkos magli" Foto S. marković

RIM

OD SPECIJALNOG IZVEŠTAČA

SRPSKI reditelj Goran Paskaljević upravo završava rad na filmu po sopstvenom scenariju u blizini Rima sa naslovom “Uprkos magli”. Ovo ostvarenje snima na italijanskom jeziku u italijansko-francusko-srpsko-makedonskoj koprodukciji, uz podršku italijanskog javnog servisa Rai Ćinema, a partneri u filmu su Region Lacio i italijansko i makedonsko ministarstvo za kulturu i kompanija “Cepter Internacional”.

Radnja se odvija u malom gradu pored Rima, a reč je o priči o osmogodišnjem Muhamedu, izbeglici, koji je stigao u Italiju iz arapskog sveta, preko mora na gumenjaku, izgubivši na putu roditelje.

- Ovo je prvi film koji u celosti snimam u Italiji, na italijanskom sa italijanskim glumcima. Veoma sam uzbuđen, veliko je to iskustvo i čast da vas prihvati tako velika kinematografija kao da ste njen integralni deo. Nadam se da “Uprkos magli” neće biti i moj poslednji film u zemlji koja je iznedrila velike filmske stvaraoce, kojima se divim - kaže, za “Novosti”, Paskaljević.

* Da li je u pitanju realnost, posebno evidentna na Apeninskom poluostrvu, gde se stiže u prepunim barkama ili završi u moru, ili je reč o traganju za identitetom?

- I jedno i drugo. Filmska priča spada u intimističke, ali je u pozadini prisutan širi kontekst o današnjem svetu koji, po mom mišljenju, sve više tone u ksenofobičnu maglu, bez jasnih naznaka kako da iz nje izađe. To je priča o detetu koje pokušavaju da prilagode novoj realnosti, primoravajući ga da prihvati novi identitet.

* Film se snima na italijanskom jeziku i glavni nosioci radnje su italijanski glumci: Đorđo Tirabasi, Donatela Finokjaro i Ana Galiena. Zašto baš oni, koji je to glumački izraz i senzibilitet koji vas je opredelio za njih?

- Dugo sam birao protagoniste za ovaj film, pre svega zato što ne poznajem dovoljno italijanske glumce. Oslonio sam se na svoj instinkt koji me je retko varao. Mogu vam reći da sam presrećan. Glumci koje ste pomenuli su velika imena u Italiji, i svi su bili veoma zaintrigirani mogućnostima koje im pruža scenario da izgrade svoje kompleksne likove. Od samog početka snimanja, saradnja je tekla bez problema, postali smo jedna složna porodica.

Donatela Finokjaro

* Poruka vaših filmova veoma je validna na globalnom planu. Sudbina pojedinca, socijalno okruženje...

- Ključ za razumevanje i prihvatanje mojih filmova je emocija, koja u svetskom filmu sve više ustupa mesto ispraznoj atrakciji svake vrste. Većina filmova koji stižu iz bogatih kinematografija u osnovi se ne razlikuje mnogo od video-spotova. Emocija je prisutna u filmovima nekih manje bogatih kinematografija, mada se i među njima sve više reditelji utrkuju da naprave tzv. festivalske (šokantne) filmove prilagođene ukusu selektora tih festivala.

Često ponavljate da ste srpski reditelj koji povremeno radi u inostranstvu. Iako ostaje činjenica da ste devedesetih godina otišli iz Srbije, nikada niste odustali od svoje zemlje: “Srbija je moja utroba, ne misao ili pamet nego utroba... inspiracije za film dolaze iz stomaka”, pročitali smo negde ovu vašu izjavu...

- Nemam ni danas ništa više da dodam toj izjavi.

Napisali ste scenarije za neke od svojih filmova, sada i za ovaj za film o dečaku Muhamedu. Ostajete verni centralnoj temi vaših filmova - pojedinac i njegova sudbina?

- Da, mene uglavnom interesuju sudbine običnih ljudi, preko kojih se prelama epoha u kojoj žive. Neki svetski kritičari smatraju da sam politički angažovan autor, međutim, ja milsim da sam samo ljudski angažovan, jer stajem uz svoje junake kao da su tu pored mene, ne kao fiktivni likovi, već kao prava, živa ljudska bića.

Đorđo Tirabasi

* Ne tako davno izjavili ste “Srbija je zemlja zaborava”. Da li je i vas zaboravila? Ima li nade da u Srbiji snimite neki film koji bi mogao doprineti dubljem razumevanju naših nevolja?

- Jedva čekam da iduće jeseni počnem snimanje filma u Srbiji pod naslovom “Mačiji krik”. Ovaj projekat je već dobio podršku Filmskog centra Srbije i hrvatskog Filmskog fonda HAVC, kao i mog vernog koproducenta i prijatelja u nevolji, kompanije “Cepter Internacional”. U pregovorima sam i sa italijanskom RAI o svetskim TV pravima za ovaj film, pošto naš RTS nije bio zainteresovan.

Ali u ulozi Muhameda

UIGRANA EKIPA

* Vašu uigranu ekipu čine naši ljudi koji vas verno prate. Muziku piše makedonski kompozitor Vlatko Stefanovski, direktor fotografije u preko deset vaših filmova je Milan Spasić, snimatelji Zoran Čulić i Branislav Stojanović, kao i mladi montažer Uroš Timotijević...

- To je bio moj uslov italijanskom producentu koji je, ipak, finansijski pokrio veći deo filma. Trenutno pokušavam da nagovorim svoje inostrane partnere da se znatan deo postprodukcije realizuje u Beogradu. Nadam se da ću u tome uspeti.

Pratite nas i putem iOS i android aplikacije