Jegulja na suknji
19. 10. 2018. u 12:43
Poslednja diva Jugoslavije (3): Podrška familije uvek joj bila važna

Milena Dravić
SARAJEVO, 1959. Moja prva filmska premijera “Vrata ostaju otvorena” Františeka Čapa. Posle projekcije - divna atmosfera, svi razgovaraju o filmu - valjda prvom posle Drugog svetskog rata sa savremenom temom, dotad su rađeni samo partizanski - hvale ga... Uzbuđenje... Odlazimo potom u hotel “Evropa”. Svečana večera, sve gala. Konobari poslužuju, a na meniju - jegulja. Gledam kako ću, šta ću... Ajd` što je nikad nisam ni probala, nego ne znam kako se jede, odakle da krenem. Šta ću, uzmem escajg, pa krenem po tanjiru i jegulji, kad ono - tras jegulja u moje krilo! Na suknju! A majka mi jedva nekako taj komplet bila spremila da imam za premijeru, za tu svečanost. Ovi pored mene počeše da se smeju. A ja rekoh: “Izvinite, al` ova jegulja je izgleda još živa!” Smeh. Aplauz. Snašla sam se... - svedočila je legendarna glumica Milena Dravić o svojoj prvoj ulozi na filmu.
I kao što je njena tetka u Beogradu, očeva sestra, prva otkrila izuzetan dar za scenu svoje bratanice dok je ona još bila devojčica, tako je i za njen prvi film opet bila presudna tetka - Milena je te 1959. otišla u Sarajevo u poseti svojoj drugoj tetki, a František Čap je upravo tada bio u potrazi za mladom glumicom koja bi mogla da igra Mariju, glavnu junakinju njegovog filma...
PROČITAJTE JOŠ - MILENA DRAVIĆ (1940-2018) Devojka mala, pesma Beograda
Veliki slovenački reditelj češkog porekla (dobitnik nagrade u Kanu 1946. za vojničku dramu “Može bez krila”), naslutio je u 18-godišnjoj devojci anđeoskog lica, kako ju je opisao, buduću zvezdu.
- U Mileninim očima video sam najlepše plavetnilo mora, i blesak neverovatne darovitosti. A to su još bile čiste i nevine oči deteta koje veruje u najlepša čuda ovog sveta. Osetio sam da je izuzetna, da je rođena za filmsku kameru, i da filmom “Vrata ostaju otvorena” prisustvujemo rađanju velike glumice. Milena Dravić je važno mesto u mojoj karijeri, ako se jednog dana i zaborave moji filmovi, verujem da će ostati upamćeno da je na zvezdani put krenula pred mojom kamerom - govorio je jedan od najvećih autora jugoslovenskog filma 1971, godinu dana pre nego što je preminuo.
Posle svoje prve premijere, Milena je, kako je govorila, nastavila da živi kao i ranije, posle nekoliko meseci već je i zaboravila na snimanje ovog filma, i ništa se u njenoj svakodnevici nije promenilo...
- To je značilo odlazak u Narodno pozorište sa drugaricama, gledanje divnih predstava i umetnika sa treće galerije. Naš prozor u svet bio je na toj trećoj galeriji.
IZBAČENA SA AKADEMIJE
ZA prijemni ispit na Akademiji Milenu je pripremala Mira Stupica, a govorila je deo iz Nušićeve “Gospođe ministarke”.
- Mira je u to vreme već bila čuvena, slavna, a ja nesigurna, neko ko tek počinje, i ni sama ne znam odakle mi uopšte hrabrosti da joj se obratim za pomoć. Ali, eto... - govorila je Milena, ističući da je na Akademiji bila u klasi divne profesorke Ognjenke Milićević.
Jedina naša glumica koja je stigla do Svetske filmske enciklopedije, kanske i venecijanske nagrade, naslovne strane “Njujork tajmsa”... posle nepune dve godine bila je izbačena sa Akademije, jer zbog snimanja filmova više od mesec dana nije prisustvovala predavanjima. Ognjenka Milićević pokušala je da je ubedi da se vrati na Akademiju i da uloga u filmu “Prekobrojna”, koja joj je donela prvu Zlatnu arenu, bude njen diplomski rad, ali Milena to nije prihvatila.
(Sutra: Svetska karijera)