POZORIŠNA KRITIKA: Sva čuda, osim reforme

Dragana Bošković

23. 09. 2018. u 17:05

52. BITEF: Marina Davidova i Vera Martinov: “Večna Rusija”, Berlin, Nemačka

ПОЗОРИШНА КРИТИКА: Сва чуда, осим реформе
“U Rusiji su sva čuda, osim reforme, mogućna”, citira Oskara Vajlda, sa videa, imaginarni revolucionar, vodeći nas kroz jedan segment instalacije koju su postavile Marina Davidova i Vera Martinov, o trošku Kancelarije za kulturu i medije Nemačke, u okviru teme “Sto godina sadašnjice”, na sceni berlinskog teatra “Hau Hebel am Ufer”. Uz dragocenu muzičku podršku Vladimira Raneva, umetnice su, kao “utopijsku realnost”, koja je zadata, postavile izložbu-performans “Večna Rusija”. U malim grupama, posetioci prolaze nekoliko puta glavnu salu, zvanu “Večna Rusija”, u kojoj su postavljeni portreti istorijskih ličnosti iz carskog, a onda socijalističkog perioda Rusije i SSSR-a, da bi se, na kraju, našli u istoj sali, na čijem je zidu, vorholovski, mnogo portreta samo jednog čoveka - Vladimira Putina. Na TV ekranima se vrte ilustracije iz doba koje se gleda, na sredini je astal na kome su, najpre, carski porculan, u prisustvu carske dece, a onda golemo deblo, koje je skrckalo dragoceno posuđe, i mrtva deca-lutke okolo.

Davidova i Martinova su ovaj projekat postavile u Nemačkoj, a ne u Rusiji, što mu oduzima važnu dimenziju, reakciju Rusa na performans.



Inače, nema nikakvih velikih kontroverzi u “predstavi”, koja relativizuje Oktobarsku revoluciju i istražuje, zapravo, retrogradnost društvenih pokreta, koji su doveli do toga da u današnjoj Rusiji ima mnogo manje sloboda i demokratije nego što ih je bilo nekada. Upravo zato se danas vraća kult carske Rusije, koja je bila “tamnica naroda” za sve koji nisu plemenitog roda.


Neobično duhovito je, na kraju, predstavljen film autorki o pokretu nudista u Rusiji, koji je dvadesetih i tridesetih godina promovisan i preporučivan, da bi, u novim vremenima, bio proglašen za jeres. Ova duhovitost je odlično iskorišćena kao metafora za odsustvo sloboda, koje su, navodno, davno izvojevane u modernim vremenima - ženska prava, prava na abortus, različitost, slobodno ispoljavanje ...

Duhovita samoironija, ogromna kultura, prikazana kroz krah umetničke avangarde dvadesetih, represija, koja izvire iz suprotstavljenih konteksta, klaustrofobija i posrednost ekrana, čine instalaciju “Večna Rusija” pozorišnom, kroz suprotstavljanje onoga što se vidi i komentara koji to dekonstruišu.


Dobar grant čini čuda! Iz predstave “Večna Rusija” se jasno vidi da autorke Marina Davidova i Vera Martinov nisu stvorile ovaj performans iz iskrene strasti da kažu nešto novo. Naručeni zadatak su obavile odlično, što nije malo. Osim ako je Bitef u pitanju.



Pratite nas i putem iOS i android aplikacije