POZORIŠNA KRITIKA: Sva čuda, osim reforme
23. 09. 2018. u 17:05
52. BITEF: Marina Davidova i Vera Martinov: “Večna Rusija”, Berlin, Nemačka

Davidova i Martinova su ovaj projekat postavile u Nemačkoj, a ne u Rusiji, što mu oduzima važnu dimenziju, reakciju Rusa na performans.
PROČITAJTE I: POZORIŠNA KRITIKA: Na putu u večnost
Inače, nema nikakvih velikih kontroverzi u “predstavi”, koja relativizuje Oktobarsku revoluciju i istražuje, zapravo, retrogradnost društvenih pokreta, koji su doveli do toga da u današnjoj Rusiji ima mnogo manje sloboda i demokratije nego što ih je bilo nekada. Upravo zato se danas vraća kult carske Rusije, koja je bila “tamnica naroda” za sve koji nisu plemenitog roda.
Neobično duhovito je, na kraju, predstavljen film autorki o pokretu nudista u Rusiji, koji je dvadesetih i tridesetih godina promovisan i preporučivan, da bi, u novim vremenima, bio proglašen za jeres. Ova duhovitost je odlično iskorišćena kao metafora za odsustvo sloboda, koje su, navodno, davno izvojevane u modernim vremenima - ženska prava, prava na abortus, različitost, slobodno ispoljavanje ...
Duhovita samoironija, ogromna kultura, prikazana kroz krah umetničke avangarde dvadesetih, represija, koja izvire iz suprotstavljenih konteksta, klaustrofobija i posrednost ekrana, čine instalaciju “Večna Rusija” pozorišnom, kroz suprotstavljanje onoga što se vidi i komentara koji to dekonstruišu.
Dobar grant čini čuda! Iz predstave “Večna Rusija” se jasno vidi da autorke Marina Davidova i Vera Martinov nisu stvorile ovaj performans iz iskrene strasti da kažu nešto novo. Naručeni zadatak su obavile odlično, što nije malo. Osim ako je Bitef u pitanju.