POZORIŠNA KRITIKA: LJudi osuđeni na glumu

Pirandelo (1867-1936), italijanski nobelovac, u teriji književnosti ostavio je pojam "pirandelizam", kojim se Oliver Frljić i zagrebački "Kerempuh" savršeno uspešno koriste, da, govoreći o apsolutnoj relativnosti istine i skrivanju iza društvenih maski, progovore o (hrvatskoj) svakodnevici, čiji "humorizam" (Pirandelo) nije ni nama, uopšte, stran.

Uvodna scena Frljićeve predstave prikazuje apsurd "političke svadbe desetleća" politički podobne medijske zvezde (Bujanec), na kojoj su svatovi poznati likovi, kler, političari, privrednici,estrada..."Parada pijanstva i kiča"(Balašević) je prikazana groteskno, sudionici nose svinjske glave i, kao "telom hristovim" se pričešćuju - kokainom, uz zvuke srpskog turbo folka. "Režirani" skandal, u Beogradu je "teatralizovan" našim nepoznavanjem većine likova, koji "glume" u ovom podsmehu. Tim pre, scena, koju je i sam Pirandelo zamislio da bude "predgovor" dolasku lica, koja traže svog pisca, aristofanovski je raskošna, puna simbola i podteksta, gadno smešna u prepucavanju "ko će koga".

PROČITAJTE JOŠ: Pozorišna kritika: "Da li su fašisti ljudi?"

Kada Vilim Matula dovede svoju glumačku "familiju" na scenu, i scenografski simbol postane ogromna "singerica"/scenograf Igor Pauška), "pirandelizam" postaje opipljiv i autentičan:osim što nemaju autora, "lica" nemaju ni sami sebe, ne znaju zašto su u nemogućnoj situaciji. Majka je svodnica, otac je pohotljivac, kćer je prostitutka, sin je budala...Elem, Od Linde Begonje, Branke Trlin,Vilima Matule, do odvratnog reditelja (Jerko Maričić), Kerempuhovi glumci, i mlade snage, vešto, uigrano i, nadasve, tačno igraju "pozorište u pozorištu", pirandelovski izvrsnu igru ogledala, u kojoj menjaju identitete i ideologije, sa akcentom na porodičnom "moralu", što je najjezivije. Frljićevo instrumentalizovanje Pirandela, da targetira "šturm und drang" desnice i smrtonosnu pornografiju pošasti nacionalnističkog ludila i perverzne "volje za moć" , "obiteljske vrednosti" postaju opravdanje za nogomet dečjim glavama, podvođenje, zločinstva, otimačinu i uništavanje ljudskog dostojanstva i života!

Protest zloupotrebljenih likova u predstavi je scenski i humorističan, ali je, unutar toga, protest individue, koja ne vlada okolnostima, koje je uništavaju jači:veoma je snažna, potresna scena, u kojoj se prostitutka(Linda Begonja) i glumica (Tihana Lazović) nadgornjavaju o suštini (životne) glume.

I društvo, i likovi, histerično tragaju za sopstvenim identitetom.Za razliku od Pirandelovog teksta (dramaturg Nina Gojić), ovde smrt svih aktera, osim osvetnika, dece, prethodi očekivanom Frljićevom pitanju:"A ko vam je sad autor?!"

Iako vrlo delotvorna u dokazivanju obezljuđenja sveta, predstava "Šest lica traži pisca" Olivera Frljića je, možda, trebalo da bude jedno od vrlo atraktivnih gostovanja hrvatskog pozorišta u Srbiji. Utisak je da je "Gorki" bio dovoljan za 52.Bitef.