Sećanje na srpskog Čaplina
16. 09. 2018. u 15:47
Devedeset pet godina od rođenja glumačkog velikana Milosava Mije Aleksića (1923 -1995). Igrao je u gotovo svih sto filmova koji su proglašeni našom kulturnom baštinom
.jpg)
Čkalja, Ljiljana Šljapić i Mija
MENI nikada ništa nije bilo teško i malo šta je moglo da me iznenadi - znao sam kako je kad si gladan, i kako je kad si sit. Sve sam doživeo, pa i to da pobegnem Nemcima 1941. kada su u Kragujevcu masovno streljali đake i građane. Za mene više nema nepoznatog. Shvatio sam da život može da bude interesantan i lep ako se gleda iz jednog ugla, a ružan i težak ako se gleda iz drugog. Ja sam našao ugao u kome mi je uvek lepo - govorio je u jednom od svojih poslednjih intervjua Milosav Mija Aleksić.
Da je danas živ, velikan jugoslovenskog i srpskog filma, pozorišta, i zlatnog doba produkcije TV Beograd, 26. septembra imao bi 95 godina. Njegov rodni Gornji Milanovac odužiće mu se manifestacijom “Dani Mije Aleksića”, koja će od 26. do 30. septembra biti održana prvi put.
Iza neostvarenog pravnika danas stoji čitava istorija ovdašnje umetnosti “pokretnih slika”, ali i teatra, koju je obeležio izuzetnim darom - Mija je igrao u gotovo svih sto filmova koji su proglašeni našom kulturnom baštinom. Nije jednostavno ni nabrojati sve njegove kultne uloge koje je ostvario sarađujući sa našim legendarnim rediteljima “crnog talasa”, a debitovao je na filmu 1950. u “Muvi” Branislava Nušića, u režiji Branka Ćelovića. Mija je igrao u gotovo svim ekranizacijama dela našeg najvećeg komediografa, a od 1953. i “Opštinskog deteta” i u gotovo svim filmovima rediteljskog velikana Puriše Đorđevića. Mija je ušao u antologije kao “Maksim” u “Čoveku iz hrastove šume”, otac Pavle, sveštenik u “Skupljačima perja” i Joška u “Biće skoro propast sveta”, Profesor u “Beštijama”, Aksentije Topalović u “Maratoncima”. Tu su i “Ljubav i moda”, “Srešćemo se večeras”, “Doći i ostati”, “Rad na određeno vreme”...
Mija u ostvarenju “Dr” Foto Arhiva
.jpg)
Glumac koga su obožavale generacije gledalaca i doživljavale ga kao domaćeg Čarlija Čaplina je, kao i njegov slavni kolega, igrao Hitlera u “Ulozi moje porodice u svetskoj revoluciji” Bahrudina Bate Čengića. Ali, poređenja sa neprevaziđenim velikanom svetskog filma imaju smisla pre svega u tome što je Mija, poput Čaplina, bio mnogo više od komičara, i što je svojim ulogama podigao spomenik običnim, malim ljudima i gubitnicima, i u tome možda treba tražiti i razloge njegove ogromne popularnosti.
Mira Banjac je sa Mijom sarađivala još od filma “Pusti snovi” Soje Jovanović, kada je tek počinjala karijeru.
- Ništa u to vreme nisam znala, a Mija me je učio. Posle smo se sretali u serijama Radivoja Lole Đukića i drugim filmskim komedijama. Imam divna sećanja, bio je sjajan prijatelj, i žao mi je što nisam više igrala sa njim. Bio je veliki glumac, volela sam njegove dramske uloge. Mislim da se malo nepravedno više pamti kao komičar, ali verujem da će se to promeniti, i da će dobiti pravo mesto u našoj kinematografiji - kaže Banjac.
Kao Hulio Popović u filmu „Tango argentino“
.jpg)
Svoju testamentarnu ulogu Mija je ostvario 1992, u filmu “Tango argentino” Gorana Paskaljevića. Liku Hulija Popovića, ostarelog pevača argentinskog tanga, dao je dirljivi, potresni sentiment, nostalgiju i toplinu koji bude dušu, kako su zapisali kritičari na svetskim festivalima.
Paskaljeviću je, kako kaže za “Novosti”, Mija bio idol još iz tinejdžerskih dana, kada je sanjao da će postati reditelj i da će sarađivati s njim.
- Ta želja mi se ostvarila tek 1984, u šestom igranom filmu, “Varljivom letu `68.”, i bio sam presrećan kada je prihvatio da igra dedu kome je svako veče možda poslednje. A kako je Mija uglavnom igrao ironične zajedljivce, dugo smo razgovarali kako da postavimo lik dede kao dobroćudnog hedoniste. Na snimanju sam imao samo jednu formulu - svaki put kada bi mi se učinilo da je malo “iskočio” iz lika, šapnuo bih mu: “Mijo, dobar dedica”. On bi mi samo namignuo i vratio se u lik. Posle “Varljivog leta” postali smo prijatelji.
Kada je počeo pripreme za “Tango argentino”, odmah je otišao kod Mije i rekao mu da samo on može da igra Hulija Popovića.
.jpg)
- Njegova supruga Beba i on sam nisu bili sigurni da može da izdrži snimanje, jer je u to vreme bio ozbiljan srčani bolesnik. Njegov lekar, dr Plješa, inače moj školski drug, smatrao je da bi to angažovanje moglo da bude fatalno za njega. Mija je u međuvremenu pročitao scenario i rekao mi da apsolutno mora da igra Hulija. Prihvatio sam rizik, jer sam bio i producent filma, snimali smo sa Mijom samo dva sata dnevno i svakog dana je insistirao da ostaje malo duže na setu. Iz kadra u kadar vraćala mu se neverovatna životna energija, a na kraju snimanja njegovo zravstveno stanje se čak bitno popravilo, pa ni dr Plješa nije mogao da veruje do koje mere jednog umetnika ispunjenost njegovim poslom može da ozdravi. Mnogi kritičari, naši i strani, Mijinu ulogu u “Tangu argentinu” smatraju jednom od najboljih u karijeri. Za mene, kreacija Hulija Popovića je više od sjajne uloge - ona je nezaboravna lekcija iz života koju sam dobio od njega - kaže Paskaljević.
ŠARMANTAN I NENAMETLjIV
U KULTNOM filmu “Varljivo leto `68.”, Mija Aleksić je bio deda glavnog junaka Petra, koga je igrao Slavko Štimac.
- Imao sam čast da u tom filmu radimo zajedno. Miju pamtim kao mirnog i strpljivog čoveka. Bio je šarmantan i duhovit. Nenametljiv. To je ono što mi je ostalo u sećanju - kaže za “Novosti” Slavko Štimac.
Golub
16.09.2018. 16:22
Tekst je u redu ali kakve veze ima Čarli Čaplin? Čaplin se ne može porediti nisakim.
Veliki majstor svog zanat. VD sef servisne stanice. Fenomenalan.
Velikan. Hvala za vreme umetničkog nadahnuća kojim je zračio i svaku ulogu iznosio i donosio prirodno kao da je baš u kući gledaoca. Slava zauvek.
Komentari (3)