Hose Anhel Siljeruelo: Ćirilica je lepa kao umetnička slika
02. 09. 2018. u 13:00
Siljeruelova, kao i poezija još 11 njegovih sunarodnika, po izboru Hesusa Avgada, neposredno uoči festivala objavljena je na srpskom jeziku u "Antologiji savremene španske poezije"

Foto: D. Dozet
VEĆ na početnom koraku svoje prve posete Srbiji i Novom Sadu, španski pesnik Hose Anhel Siljeruelo, laureat ovonedeljnog Trinaestog međunarodnog novosadskog književnog festivala, susreo se prvi put sa svojim stihovima štampanim na - cirilico serbio. I, oduševljen je!
Siljeruelova, kao i poezija još 11 njegovih sunarodnika, po izboru Hesusa Avgada, neposredno uoči festivala objavljena je na srpskom jeziku u "Antologiji savremene španske poezije".
- Zanimljivo mi je da vidim svoje stihove štampane na tako kreativnom pismu mada, nažalost, srpski jezik ne razumem. Na ćirilici moji stihovi izgledaju čarobno, poput najlepše umetničke slike. Čuo sam da vaša država čini napore da očuva to pismo. Ako, kao stranac imam pravo da o tome govorim, reći ću samo da se za te stvari koje određuju identitet nekog naroda, vredi boriti - poručuje u intervjuu "Novostima" Hose Anhel Siljeruelo (58), pisac, prevodilac i književni kritičar iz Barselone.
* Imate bogatu kolekciju književnih priznanja. Kakav odnos imate prema nagradama?
- Nagrade i jesu i nisu važne. Sa nagradama vam je kao i u ljubavi - prvu pamtite najduže. Ovo je prva nagrada koju dobijam izvan Španije. Počastvovan sam i srećan. No, moram reći svoj "recept" - prijatno je dobijati priznanja, ali nastojim da im ne pridajem ogroman značaj kako ne bi uticale na moj karakter i sujetu. Moje mišljenje je da sa tim stvarima treba biti obazriv. Na ovom festivalu u Novom Sadu učestvuje 50 pesnika, a nagrada je dodeljena meni. Ali, ja i dalje mislim da ni po čemu nisam bolji od ostalih kolega.
* Da li je savremenim pesnicima u Španiji lakše ili teže da pronađu motivaciju za pisanje posle dva zlatna veka koja je špansko pesništvo imalo u baroku i na prelazu 19. i 20. veka?
- U te dve epohe, dva zlatna veka u kojima je špansko pesništvo uticalo na kulturu Evrope i celog sveta, Antonio Mađado i Huan Ramon Himenes, kao i generacija 27, dosegli su pesničke visine koje iz današnje perspektive izgledaju kao ispad. Nama, njihovim naslednicima po peru, ono što su oni dostigli deluje kao konačna forma, kao savršenstvo. Niko od nas ne bi se usudio da opusu Garsije Lorke doda ni zapetu. Ali, istovremeno sam svestan da je divljenje jalova stvar u književnosti jer vodi u oponašanje, a to je za pesnika ćorsokak.
* Ima li Španija danas privilegovan odnos prema kulturi i književnosti?
- To vam je vrlo slično kao u Srbiji i mnogim drugim zemljama. U Španiji ima mnogo književnih festivala, ali mnogi se održavaju zahvaljujući tome što se sami pesnici trude da ti festivali pisane reči opstanu. Pre su za to bili plaćeni, a sada nisu, ali i dalje ne odustaju od tih manifestacija. Ranije su pesnici spavali u dobrim hotelima, a sada traže kuće sa molbom da ih prime na besplatno noćenje.
* Da li ste i vi prinuđeni da radite više poslova kako biste obezbedili egzistenciju?
- Retkost je da pesnik ceo svoj život bude "samo" pesnik. Da bi preživeo, pesnik mora da piše i kritike, da vodi blogove i još ponešto. Shvatio sam to kada sam bio mlad i odlučio sam da obezbedim sebi najpre siguran posao kako bih mogao bez grča da pišem poeziju. Zaposlen sam kao profesor književnosti, ali pišem i kritike i blogove.
* Kao mladić bili ste potišteni zbog fenomena starenja, kasnije ste shvatili da je "starenje samo anegdota".
- Za pisanje je potrebno više iskustava, a jedno od najvažnijih je čitanje. Bez čitalačkog iskustva nemoguće je dobro pisati. Drugo je svest o svakodnevnom životu, a treće je način razmišljanja i razumevanje stvarnosti. Pesma nastaje iz kombinacije tih stvari.
* A ljubav kao inspiracija?
- Zanimljivo je to pitanje. Nedavno je u Španiji objavljena "Antologija 100 pesama savremenih kineskih pesnika", mojih vršnjaka. U toj antologiji samo jedna pesma je ljubavna. Dok sam je čitao, veoma sam se identifikovao sa kineskim kolegama jer moja generacija i ja lično, nikada nismo mislili da treba da pišemo o ljubavi. Shvatio sam to tek pre nekoliko godina i od tada sam počeo ipak da pišem i ljubavnu poeziju. Sada imam oko 300 ljubavnih pesama.
* Poznajete li srpsku književnost?
- Nažalost, srpska poezija je vrlo malo poznata u Španiji. Jedan od razloga je i nedostatak dobrih prevodilaca sa srpskog na španski jezik. Nedavno su na španskom jeziku objavljene antologije poljske, češke, norveške i danske poezije, a objavili su ih Španci koji su išli u te zemlje, dobro naučili njihove jezike, a zatim i preveli njihovu poeziju na španski. To se još uvek nije desilo sa srpskim jezikom i poezijom. Nadam se da nećemo dugo čekati na to.
ZAPAŽEN OPUS
POETSKO delo Hosea Anhela Siljeruela (Barselona, 1960) sakupljeno je u zbirkama "Nečisti dar" (1989), "Korov" (2010), "Zid s kosom" (2014). Objavio je i zbirke poetske proze "Galerija bara" (2009), "Vitrina s barama" (2011), "Bekerovska" (2015) i "Provlačenje kroz pritvorena vrata" (2017). Najznačajnije delove njegovog pesničkog opusa obuhvata antologija "Pogled". Njegovo prozno delo sastoji se od četiri zbirke priča i šest romana. Objavio je i tri knjige memoarske proze. Prevodi portugalske i brazilske pesnike.
Robert
02.09.2018. 13:22
Ja sam Mađar ali volim pisati ćirilicom...nekako, ima draž i lepa su slova. To pismo nosi istoriju u sebi, borili su se vekovima ljudi za to pismo. Ne piše svako tim pismom i žao mi je kad vidim da Srbi ne pišu ćirilicom...Ako ne znate, i Mađari imaju pismo koje su potisnuli ali ga polako vraćaju, često su nazivi manjih mesta napisani tim pismom.
То је свима јасно, свима сем Србима...
Ali zato je vecinskoj marvi tesko da voli svoje pismo. Pisem cirilicom kad kod mogu.
Човек каже лепо и тачно: "На ћирилици моји стихови изгледају чаробно, попут најлепше уметничке слике. Чуо сам да ваша држава чини напоре да очува то писмо. Ако, као странац имам право да о томе говорим, рећи ћу само да се за те ствари које одређују идентитет неког народа, "Наша држава се бори да се сачува српска ћирилица. Али како?Још није усагласила Закон о службеној употреби језика и писма с Уставом. А није усагласила ни правопис с уставном обавезом. Зато је та лажна борба сасвим јалова.
Komentari (4)