Vuk nosio pamtivek u sebi

VEĆ ima blizu iljada godina kako Srbi imaju svoja slova i pisma, a do danas, još ni u kakvoj knjizi nemaju pravoga svog jezika!" Ovako je Vuk Stefanović Karadžić objasnio povod za nastanak njegovog "Srpskog rječnika", objavljenog u Beču pre dva veka, novembra 1818.

Ova knjiga - pamtivek, kako ju je nazvao znameniti istoričar književnosti Miodrag Popović, u prvom izdanju imala je 26.270 reči, a u drugom, iz 1852. Vuk je zabeležio 47.500 reči kojima je, dok je delo još bilo u štampi, pridodao još 114. "Rječnik" je izašao trojezično, na srpskom, nemačkom i latinskom - uobičajeni manir ondašnjeg vremena.

PROČITAJTE JOŠ: Šekspir na prstima

Bibliografija o "Rječniku" sadrži čak 133 bibliografske jedinice, iz kojih se može saznati da ova knjiga predstavlja i leksikon etnografije i folkloristike (kako je uočio M. Barjaktarević) i izvor za proučavanje narodnih instrumenata (A. Gojković), ritualnog lečenja i magije (Dž. Konrad), kulinarstva (A. Krušec; G. Resel), narodnih igara (N. Ljubinković), ličnih imena (N. Medvedev), lekovitog bilja (J. Tucakov)...

- Sadrži zagonetke, pitalice, poslovice, izreke, basne, kletve, tužbalice, molitve, zdravice, poskočice, šaljive i dečje pesme, anegdote, legende, šaljive pripovetke, herojske skaske, priče. Zbog svega toga predstavlja i književno delo - ističe dr Rajna Dragićević.

Reč po narodu Vuk je, podseća u razgovoru za "Novosti" dr Boško Suvajdžić, počeo da skuplja još 1813. godine, slušajući seljake "kad se sude" u Brzoj Palanci.

- U prvo izdanje "Srpskog rječnika istolkovanog njemačkim i latinskim riječima", kako je njegov pun naziv, slili su se svi tokovi Vukove gramatičke, pravopisne i jezičke, ali i književne reforme. Ova knjiga označava definitivni prelaz ka narodnom jeziku kao osnovici srpskog književnog jezika, uz uvođenje fonološkog načela da svakom glasu odgovara jedno slovo i uz fonološki pravopis - kaže Suvajdžić.

U ovom delu Vuk je prvi put upotrebio svoju azbuku i uveo nova slova: "lj", "nj", "ć", "đ", i "j". Ovo poslednje slovo preuzeo je iz latinice, zbog čega je bio oštro napadan za "pošokačenje" Srba. Velike osude i opšte zgražavanje tadašnje javnosti izazvala je upotreba "nečasnih izraza", pa je u drugom izdanju Vuk izbacio opscenu leksiku.

- Učeni cenzor za slovenske knjige Dvorske biblioteke u Beogradu, Jernej Kopitar, višestruko je pomagao Vuku u objavljivanju prvog izdanja - napominje Suvajdžić. - Ne bi trebalo zanemariti ni dalekosežni uticaj Jakoba Grima. Inače, teorijska osnova "Rječnika" počiva na idejama Johana Gotfrida Herdera. Otuda težnja da u "Rječniku" počivaju ne samo reči i jezik, negu duh i biće srpskog naroda.

Savremenik hromog genija iz Tršića, Jovan Stejić, objavio je, podseća Dragićević, u "Glasniku" Društva srbske slovesnosti listu reči koju Vuk nije uneo u ovo delo. Među njima su: sposobnost, strogost, blagost, podlost, uljudnost, čovečnost, sadašnjost, prošlost, raskošnost, upravitelj, spasitelj...

- Veoma je inspirativna činjenica da se u narodu ove reči nisu koristile iako ih je Vuk, možda, i koristio. Tek je dva veka prošlo od vremena objavljivanja ovog rečnika i iz ove perspektive deluje nestvarno da naš narod pre 200 godina nije koristio reči "sadašnjost" i "prošlost", kao ni mnoge druge sa Stejićevog spiska - kaže Rajna Dragićević.

Neke reči, međutim, u odnosu na današnje, imale su sasvim drugačije značenje u Vukovo vreme, o čemu je veliki jezički znalac Milka Ivić navela nekoliko zanimljivih primera. O imenici "ljubavnik" piše: "Po Vukovoj spoznaji stanja stvari, pri obraćanju nepoznatom licu, radi uspostavljanja komunikativnog kontakta, prikladno je osloviti sa "ljubavniče!" Zato što se pod tom rečju podrazumevalo značenje "prijatelj". O reči "ljubavnica" ni pomena u "Rječniku". Reč "muzika" Vuk, primetila je takođe Ivić, koristio je sa značenjem "instrument": "Zna vrlo dobro udarati u klavir i druge kojekakve muzike". Iako je njegova ćerka Mina svirala klavir, u "Rječniku" ovu reč Vuk nije zabeležio, smatrajići da nije narodna. Između završetka "Rječnika" i njegovog objavljivanja, protekle su pune dve godine, a razlog su bili nedostatak sredstava i mitropolit Stevan Stratimirović, koji je u Vuku video neprijatelja srpske crkve i države, čija je namera da preko reforme pravopisa započne unijaćenje Srba. Vuk, međutim, nije odustajao što se može videti iz njegovog pisma arhimandritu Lukijanu Mušickom, na čije pitanje kako napreduje izdavanje knjige odgovara: "Ne da se. Ali će se dati!"

Na meti napada "Rječnik" se našao i zbog izostanka reči za apstraktne pojmove. Kako to pitanje nikada nije rasvetljeno, Maja Štulić, studentkinja Filološkog fakulteta, za potrebe svog master rada, obradila je apstraktne imenice u ovom delu, zaključivši da ih ima 452, kao i mnogo glagola koji označavaju apstraktne procese. O ovim primedbama Vuku kazuje i jedna anegdota o njegovom razgovoru sa Njegošem, koju je zabeležio Milan Đ. Milićević:

- Jedno veče reći će vladika Vuku: "Baš, gospodine Vuče, ovi je naš jezik veoma siromašan. On nema riječi za 'ideju', nema ni za 'eru' i za tolike druge pojmove"... "Gospodaru", odgovori Vuk, "kad je narod mogao naći ime za svaki dio, za svaki djelić, svako parče i svaku činiju na kolima, našao bi i za to riječi kad mu je trebalo. Kad ustreba, naći će!"

Zaokružujući priču o velikom jubileju srpske kulture, Suvajdžić zaključuje:

PROČITAJTE JOŠ: MEĐUNARODNA SARADNjA: "Pluto" u Epidaurusu

- Vuk je "Srpskim rječnikom" pokazao vitalnost i dinamičnost, prirodnu esecijalnost i čvrstu supstancijalnost srpskog narodnog jezika. Dragoceno je to delo i danas kada je sve manje reči, a sve više stvari. Kada je sve manje reči za sve više stvari. Kad se sagleda iz današnje perspektive, ova knjiga deluje kao neverovatan i nezamisliv poduhvat. Kao da nije napisana, kao da se sama napisala. U vremenu koje joj ni po čemu nije bilo sklono. A onda je sama postala vreme.

OBIČAN A IZUZETAN

O AUTORU "Rječnika" Miodrag Popović je zabeležio ovo:

- Vuka Karadžića kao sastavljača "Rječnika" ipak ne bi valjalo razvrstati među enciklopediste. On je bio nešto drugo. Ni pesnik, ni naučnik, ni filozof, ni ideolog, ni tribun, a, opet, na svoj običan i jednostavan način, izuzetan čovek.

KONGRES O "RJEČNIKU"

DOMAĆIN Međunarodnog kongresa slavista, najznačajnije slavističke naučne smotre u svetu, koja se održava svake pete godine, sledećeg meseca biće prvi put Filološki fakultet univerziteta u Beogradu. Specijalna tema ovog velikog skupa, na kojem se očekuje dolazak više od hiljadu slavista, biće posvećena 200-godišnjici objavljivanja "Srpskog rječnika".