„Haos”: Vuk nas je pojeo

M. KRALj

23. 02. 2018. u 22:54

Mladi beogradski umetnik Aleksandar V. Branković izlaže u “Haosu” crteže rađene pečatom: U našem vremenu nema velikih ideja. Svedoci smo transformacije svega što je duhovno u materijalno

„Хаос”: Вук нас је појео

„Izgubljena konstrukcija I“

UMESTO olovkom, kredom ili tušem, mladi beogradski umetnik Aleksandar V. Branković svoje crteže radi pečatom, i to “datumarom”. Njime “iscrtava” linije našeg vremena na radovima velikog formata, trenutno izloženim u galeriji “Haos” na postavci “Izgubljene konstrukcije”, koja će trajati do 9. marta.

- Polazim od toga da se sveobuhvatna stvarnost može razložiti na datume, pa zato koristim pečat “datumar” - objašnjava Branković za “Novosti”.


PROČITAJTE JOŠ:
Kako je rat lomio Srbiju

- Pečat kojim ja utiskujem taj datum ima svoju sintaksu - vreme, koje je moja glavna tema. Sve predstave koje koristim u radovima, o egzistenciji, iskustvu, pogledu na postojanje, reakciji na stvarnost, pronađene su u mom ličnom mišljenju, ali i u kolektivnom.

U njegovim delima, kako nam priča, postoje dva simultana vremena - lično i hronološko, ono koje teče, ali i dve predstave o vremenu - subjektivna i realna. A na pitanje šta karakteriše ovaj sadašnji trenutak, umetnik odgovara:

- U ovom vremenu upitna su sva pređašnja iskustva, pa se čak relativizuju i istorijske činjenice. Ono se opire definisanju, nema velikih priča, nema sinteza, velikih ideja. Svaka priča ima neku svoju važnost. U takvom okruženju, u kome se stvorio taj vakuum relativizma, ne postoji kritika. Sve ima oblik subjektivnosti, sve je tačno.

Rezultat takvog stanja je da su ljudi postali samo posmatrači i potrošači, smatra umetnik:

- Plašim se da smo već u distopiji. Najgore osobine ljudskog društva su na delu. Svedoci smo transformacije svega što je duhovno u materijalno. Dolazimo do priče da nam je vuk pred vratima, a u tom haosu i strahu, nismo ni svesni da nas je on već pojeo. Ali i dalje mislimo da ne valja otvarati vrata.

Zvučna viljuška“

Bavi se Branković u svojim radovima i medijima, onim štampanim, koji nas često guše svojom predstavom stvarnosti, ali su na njima i neki predmeti stari koliko i Biblija.

- Simbolika praćke je jasna, stalna borba Davida protiv Golijata, malih protiv velikih, pravda koja se stalno traži - dodaje umetnik.

Iako je stekao je titulu magistra na Odseku za crtež FLU i aktivno izlaže na našoj likovnoj sceni, Branković radi kao fotograf. I deo te stvarnosti je na nekim od radova, na kojima su “u hodu” napravljeni crti ljudi koje je fotografisao. Potom ih je isecao i formirao kolaže, na kojima se ljudske sudbine prožimaju na ledini.

Za rad na kome je predstavljen jedan veliki kontejner, koristio je pečat namenski narezan kod pečatoresca. Na njemu je “lajk”, (jer stalno nešto “lajkujemo”).


PROČITAJTE JOŠ:
Stihovi u znaku Mešinog imena

- Kontejneri nisu aktuelni samo kod nas već i na Zapadu, ljudi su počeli masovno da žive u kontejnerima. Cela priča izložbe “Izgubljene konstrukcije”, zapravo govori o tome da se mi kao ljudi u temelju raslojavamo - zaključuje Branković.

Pratite nas i putem iOS i android aplikacije