Antika, romantika i srpsko stvaralaštvo
20. 01. 2018. u 19:00
Upravnik Dejan Savić, povodom obeležavanja 150 godina postojanja nacionalnog teatra u Beogradu
.jpg)
Nekadašnji izgled Narodnog pozorišta Foto Narodno pozorište
U VREME kada je nastalo Narodno pozorište, Beograd je bio varoš sa tek dvadeset pet hiljada stanovnika. Prva profesionalna predstava “Đurađ Branković” Karolja Obernjaka premijerno je izvedena 22. novembra 1868. godine, a ovaj datum se svake godine slavi kao rođendan našeg nacionalnog teatra. Predstava je izvedena u gostionici sa “otmenim” nazivom (“Kod engleske kraljice”), koja je jedno vreme bila privremeni dom tek osnovanog pozorišta. Knez Mihailo Obrenović i Državni savet odrediće mesto pozorišnoj zgradi, na bivšem turskom placu kod Stambol kapije. Prvi prilog dao je sam knez (pet hiljada dukata), nažalost, početak radova nije dočekao: ubijen je 3. juna iste godine, pa je kamen temeljac postavio kralj Milan... Večerašnjom premijerom “Ožalošćene porodice” počinje obeležavanje 150 godina istorije kuće.
- Veliki jubilej nije značajan samo za naš teatar, već u društveno-istorijskom smislu Srbiju i Beograd svrstava u prave, stare evropske prestonice koje su svojim trajanjem ispisale najlepše umetničke (ali i prosvetiteljske) stranice ove zemlje - ističe Dejan Savić, upravnik Narodnog pozorišta. - To je i ogromna odgovornost da na pravi način obeležimo jubilej i ostavimo nešto i iza nas.
Prvi čovek kuće kaže da će slavljenička godina u svim sektorima (Opera, Drama, Balet) biti posvećena domaćim stvaraocima, na domaće teme i u realizaciji domaćih umetnika. Tako će posle Nušića, na dramskoj sceni premijerno biti izvedeni “Balkanski špijun” Duška Kovačevića (u režiji Tanje Mandić Rigonat), “Nečista krv” Bore Stankovića (u postavci Milana Neškovića), Nikita Milivojević režiraće “Travničku hroniku” Ive Andrića, a u planu je još jedan Nušićev naslov o kome će tek biti reči.
- U Operi će svoje mesto naći Konjović i Štatkić, a u Baletu računamo na Lidiju Pilipenko i Krunoslava Simića. Veoma nam je važno da iza sebe ostavimo i značajne materijalne artefakte. Verujem da se Trg republike, početkom naredne sezone, neće moći da prepozna! Planiramo ozbiljne radove na novoj dvorani Narodnog pozorišta, na mestu poznatom kao “Staklenac”. S velikom dvoranom dobićemo prostor u kojem može da se igra, primera radi, naša “Velika drama”, “Srpska trilogija”, pa i svi Nušićevi komadi. Reč je o predstavama koje su velike svojim gabaritom, a za koje se uvek traži karta više.
Kako se najavljuje, na istoj sceni će svoje naslove izvoditi i Opera i Balet, dok će u “staroj” zgradi biti mesta za Mocarta, Rosinija, balet “Ko to tamo peva” - kao i sve druge, manje izvođačke forme.
Foto Predrag Mitić

Budući da u narednim godinama sledi još nekoliko značajnih datuma, proslava jubileja će se, na neki način, “produžiti” i na 2020. godinu (sto godina od osnivanja Opere), odnosno 2023. (vek postojanja Baleta).
- Uz posebnu zahvalnost i sećanje na kneza Mihaila koji je odlučio da baš na ovom mestu podigne nacionalni teatar, želimo i mi da učinimo nešto za jedno zaboravljeno pozorište: u Savamali i “Beogradu na vodi”, planiramo da obnovimo Teatar na Đumruku - prvu pozorišnu instituciju u Srbiji. Postoje planovi, zapisi, fotografije i temelji tog zdanja. U razgovoru sa svim nadležnima, ovaj predlog je naišao na razumevanje i podršku. Tako će se, po evropskim standardima, na starim temeljima podignuti zgrada sa identičnom nekadašnjom fasadom, dok će se unutrašnjost prilagoditi savremenim tehnologijama.
Kako saznajemo, u ovoj zgradi bilo bi mesta za stalnu postavku Muzeja pozorišne umetnosti Srbije i jednu kamernu scenu raznih namena. Ona će se naći na raspolaganju Narodnom i svim drugim pozorištima, alternativnim i nezavisnim produkcijama. Kada je o budućnosti nacionalnog teatra reč, Savić naglašava:
- Tradicija nas obavezuje da u predstavama okupljamo najbolje umetnike, a uz odličnu tehniku i dobru organizaciju posla, nastojimo da budemo lideri u nekim zakonskim rešenjima. Kapital kuće je u četrdesetak naslova na dramskoj, tridesetak na operskoj i petnaestak na baletskoj sceni. Neki od njih su nedovoljno vidljivi publici zato što se svi “guramo” na jednoj, Velikoj sceni, ali ćemo izgradnjom nove dvorane dobiti mogućnost da svakog dana u mesecu imamo jednu opersku i baletsku predstavu na repertoaru.
Upravnik Narodnog pozorišta ističe da će buduća dvorana biti na raspolaganju i Gradu i Republici, dodajući da će se njom omogućiti novi galerijski prostor, kao i podzemna garaža. Ta činjenica nije od nebitnog značaja, budući da je za publiku veliki problem parkiranje u centru grada.
- Ipak, ono što je najvažnije i što nas posebno obavezuje, je da sačuvamo tradiciju i umetnički potencijal kuće. Podsetiću da su u Narodnom pozorištu pre Prvog svetskog rata, u Umetničko-poslovodnom odboru sedeli Branislav Nušić, Sterija, Stevan Sremac, Janko Veselinović, Masuka. Sve sami velikani! Pred Drugi svetski rat ovde su bili umetnici poput Jozefa Kripsa, Hansa Zahsa, Lovre Matačića. Tada je usledilo i zlatno doba naše Opere. Izuzetni prvaci kuće pevali su u vreme Oskara Danona i Kreše Baranovića, reditelja Mlađe Sabljića... Naravno, sećamo se s ponosom i doba kada je u Baletu prve korake pravio jedan Milorad Mišković.
.jpg)
Između ostalog zato je, kako kaže Savić, posle dužeg vremena “aktivirana” statutarna obaveza i formiran Umetnički savet kuće. Predsednik je Nebojša Dugalić, a članovi Stela Ćetković, Miodrag Jovanović, Tamara Petrović i Bojana Nikitović:
- Ove godine “pojačaćemo” ulogu Umetničkog saveta i njihovu izuzetno značajnu, savetodavnu ulogu u telu koje će obavljati dodatnu umetničku procenu, sa mogućnošću jednog šireg konsenzusa kada je reč o repertoaru. Uostalom, Narodno pozorište je kao Narodni muzej: treba da ima odeljenje antike, romantike, avangarde i moderne. I, naravno, jedno veliko odeljenje srpskog stvaralaštva...
SPREMA SE ENCIKLOPEDIJA
POSEBAN segment jubileja predstavlja izrada enciklopedije povodom 150 godina postojanja, a uređivaće je ugledni teatrolozi i umetnici poput Raška Jovanovića, Radomira Putnika, Milice Zajcev, Branke Radović i Milovana Zdravkovića. Biće to jedno reprezentativno izdanje sa svim najvažnijim naslovima i odrednicama, koje će javnost imati prilike da vidi prvo u elektronskoj formi, da bi se (ukoliko bude potrebno) mogle napraviti i neke korekcije - kaže Savić.
Миро Марковић
22.01.2018. 00:44
Није Народно позориште било први србски театар него је то био Крагујевачкики театар Јоакима Вујића основан још док је КГ био србска пестониса кнеза Милоша. Данашњи Београђани би требало да се стиде, јер их има преко 1,5 милион а немају зграду ни Националне опере нити Националног балета, већ морају све да гурају у зграду коју су подигли Обреновићи када је Београд била мала варош од само 25 хиљада становника.
Komentari (1)