Magnetizam Andrića

KULTURA koja počinje da oboleva od Alchajmera ne čini sebi dobro. Skloni smo da favorizujemo savremenost i bombastične nove naslove, a i naša svest se odvija u brzim fleševima u kojima je važnije šta je izjavio petorazredni političar od činjenice da u ovoj književnost postoji pisac koji se zove Ivo Andrić. Ovakvom vrstom sećanja mi utemeljujemo kulturu.

Ovo je rekao profesor Mihajlo Pantić, urednik zbornika "Andrić, Beograd, priča", predstavljenog u sredu u Rimskoj dvorani Biblioteke grada Beograda. Zbornik je izdala Gradska Biblioteka u ediciji "Vrhovi" koja postoji osam godina.

- Ona afirmiše duh Beograda, kao što smo sa prethodnih osam zbornika pokazali. Niz se nastavlja iduće godine sa dva zbornika zbog dva jubileja 125 godina Miloša Crnjanskog i 70 godina Dušana Kovačevića - kazao je Pantić. - Posebno sam ponosan jer su Andrićevo ime, magnetizam i značaj privukli pisce različitih poetika, orijentacija i generacija koji su se, koliko god različiti, okupili oko kulturnog i književnog fenomena u čijem je temelju Andrić, odnosno priča i pripovedanje.

Zbornik "Andrić, Beograd, priča" predstavljen je u okviru "Dana Ive Andrića" koji je u biblioteci održan u saradnji sa Zadužbinom Ive Andrića, a direktorka BGB Jasmina Ninkov izrazila je zahvalnost na podršci. U knjizi su sabrane priče 10 savremenih srpskih pisaca, inspirisane Andrićem - Milisava Savića, Vladislava Bajaca, Mira Vuksanovića, Vuleta Žurića, Jovice Aćina, Vladimira Pištala, Mirka Demića, Gorana Petrovića, Milete Prodanovića, Žanete Đukić Perišić.

- Ako bi igde trebalo da se povučemo u svojoj samoljubivosti to je kada je Andrić pred nama. Divno je kada pisac toliko traje i kada ne morate nikad ništa da dokazujete o njemu, kao i kada god šta vežete za njega ima smisla. On je "homo univerzalis" proteklog veka. Čovek koji je mogao da nas nauči mnogo čemu - rekao je Vladislav Bajac.

IZLOŽBA RETKIH IZDANjA

NA izložbi "Stara i strana izdanja dela Ive Andrića" u pozajmnom odeljenju BGB, koja je nastala u saradnji sa Srpskim bibliofilskim društvom i Zadužbinom Ive Andrića, u narednih desetak dana publika će videti prva i retka izdanja, od kojih su najvažnija Ex ponto iz 1918. i "Nemiri" iz 1920. godine, prvo srpsko izdanje Ex ponta iz iste godine, kao i dela za koje je Andrić dobio Nobelovu nagradu. Sa druge strane vitrine izložena su neka od 108 stranih izdanja Andrićevih dela, koja su prevedena na 50 svetskih jezika.