DNEVNIK ZABLUDA: Figuracija i apstrakcija
25. 11. 2017. u 15:30
Da li je ideja o figurativnom stilu koju zagovaraju predstavnici raspisivača konkursa prihvatljiva u istoj meri kao što spomeniku odgovara novoizabrana lokacija?

U toku je javni i pozvani međunarodni dvostepeni konkurs za izradu rešenja za spomen-obeležje Stefanu Nemanji na Savskom trgu u Beogradu. Nakon sporenja u vezi s lokacijom spomenika tvorcu srpske države u srednjem veku, napuštena je ideja da on bude postavljen ispred kompleksa Generalštaba srušenog u NATO bombardovanju. Mesto ispred Glavne železničke stanice u žiži Savskog trga prihvaćeno je kao mnogo pogodnije. Međutim, još uvek ne postoji opšta saglasnost stručne javnosti u pogledu stilskih karakteristika budućeg spomenika. Da li je ideja o figurativnom stilu koju zagovaraju predstavnici raspisivača konkursa prihvatljiva u istoj meri kao što spomeniku odgovara novoizabrana lokacija?
Iako je iz naslova konkursa jasno da se radi o spomen-obeležju a ne o isključivo figurativnoj skulpturi - statui, raspisivač je preporučio figurativno skulptorsko prikazivanje Stefana Nemanje u stojećem stavu, u jednostavnijoj odori, sa skinutom kapuljačom, s vencem na glavi i enkolpionom na grudima. Predviđeno je čak da Stefan nosi neisukan mač i drži Hilandarsku povelju, a njegova “ruka može da pokazuje u određenom smeru”.
Ono što raspisivaču očigledno nije jasno jeste činjenica da je savremeno vajarstvo odavno odbacilo figuraciju kao sredstvo umetničkog izražavanja i opredelilo se za apstrakciju. Jer, apstraktna kompozicija, instalacija, čak scenografija su mnogo moćnija likovna sredstva koja u sebi mogu da nose obilje poruka, simbola, metafora, hiperbola, što figurativno vajarstvo ne sadrži. Zbog toga je i savremeno vajarstvo, estetski različito od klasičnog, neuporedivo više nabijeno sadržajem i značenjima.
Posle fijaska u sprovođenju konkursa za spomenik Zoranu Đinđiću, ovo je još jedan udar na našu savremenu skulpturu, koja se, kao i svetska, već decenijama ne izražava putem figuracije. Na konkursu za spomenik Zoranu Đinđiću nijedno rešenje nije bilo figurativno. Teško da će ijedan srpski skulptor savremenog stila predložiti figurativno rešenje za spomenik Stefanu Nemanji. Naprosto, danas figuracija više nije u upotrebi, jer apstrakcija pruža neverovatno šire mogućnosti i vrednosti skulptorskog izražavanja od figure.
Ali možda je ideja neukih raspisivača da od naše prestonice naprave cirkus poput onog u Skoplju? Najveću kulturnu degradaciju u istoriji doživeo je makedonski glavni grad tokom proteklih godina. “Skoplje 2014” je naziv kontroverznog projekta za koji se pretpostavlja da je koštao čak 500 miliona evra, u kojem je grad pretrpan figurativnim skulpturama istorijskih i drugih ličnosti. Na trgovima, mostovima, ulicama, postavljene su desetine umetnički bezvrednih, iritirajućih skulptura nacionalističkog istoricističkog kiča. Zbog njih, svet danas gleda na Skoplje kao na neviđenu prestonicu siromašne države koja se po ekstravagantnosti i opštem neukusu graniči sa bezumljem.
Kojadinka
25.11.2017. 20:10
Kako se moze uporediti istoriski spomenik sa politickom obelezavanju jednog vremena / pod uticajem , pritiskom / neprijatelja. Stvaranje za duza sva vremena i promene ili ti pro Mene nije i ne moze biti ni priblizno...
Док су комшије: Александар Македонски, СкендерБеј, Мујо Хрњица и Бан Јелачић било коњаници, наши Немања и Карађорђе нису умели да јашу или нису имали новца да купе коња?!
da ličimo na mučene BJRM-ovce...
Теоретичари су више пута, безуспешно, проглашавали смрт фигурације у ликовној уметности, а онда реалност покаже да је то неистина. Фигурација и данас егзистира у кохабитацији са апстракцијом. Идеја и лични сензибилитет уметника бирају израз, а конзументи у складу са својим афинитетима и сензибилитетима бирају дело.
Komentari (4)