Štit protiv pljačke
23. 02. 2017. u 22:28
Goran Marković o rešenju kojim se filmskim stvaraocima otvara put da konačno naplate svoj rad. Više od stotinu puta prikazivali su moje filmove i nisam dobio ni dinar

Goran Marković
TOKOM višedecenijske pljačke imovinskih autorskih prava filmskih radnika zbog nepostojanja zakona koji ih štiti, najviše su oštećeni upravo stvaraoci koji su proslavili srpski film - kultni reditelji, scenaristi, glumci, snimatelji, na čijem su se radu bogatili kablovski operateri i televizije.
I mada se ovim problemom godinama bavilo Udruženje filmskih umetnika Srbije, kojem se kasnije pridružio i Nacionalni savet za kulturu, apelujući na državu da zakonom zaustavi ovaj kriminal, rešenje je stiglo tek pre nekoliko dana. Zavod za intelektualnu svojinu konačno je usvojio zahtev UFUS AFA Zaštita, Organizacije filmskih autora Srbije, za izdavanje dozvole za obavljanje delatnosti kolektivnog ostvarivanja imovinskog prava autora i nosilaca autorskog prava na filmskim delima (kinematografskim i televizijskim). Tako su autori prvi put dobili isključiva prava da drugome zabrane ili dozvole prikazivanje svojih filmskih dela; prava na naknadu od prikazivanja, i prava na posebnu naknadu od uvoza, odnosno prodaje tehničkih uređaja i praznih nosača zvuka, slike i teksta, za koje se opravdano može pretpostaviti da će biti korišćeni za umnožavanje filmskih dela za lične, nekomercijalne potrebe fizičkih lica.
Šta to u praksi znači, za "Novosti" komentariše reditelj i scenarista Goran Marković, koji je uz Slobodana Šijana, Dušana Kovačevića, Živojina Pavlovića, Gordana Mihića, Gorana Paskaljevića, Živka Nikolića, Srđana Dragojevića, na vrhu liste autora čiji se filmovi neprekidno prikazuju na televizijama.
" Tito i ja "

- Rešenje Zavoda za intelektualnu svojinu je prvi korak koji je svakako za pohvalu, ali još sam jako nepoverljiv. Znamo da je pravda spora, a videćemo da li je i dostižna, ili je i ovo rešenje samo priča. Dok god ostvarivanje imovinskih autorskih prava ne postane vrsta zakonske prakse - da se ljudima posle emitovanja njihovih dela na televizijama automatski uplaćuju tantijeme koje im pripadaju, i to normalno, bez sudskih sporova, moljakanja, "prepucavanja", kao što je to praksa u civilizovanom svetu i u pravnim državama, neću moći da poverujem da smo bilo šta rešili. U gotovo svim evropskim zemljama to se radi automatski, i to jednostavno, putem kompjutera. Tamo o ostvarivanju prava ne odlučuje nečija slobodna volja, pa ako neki emiter sam želi, on plati autorima njihov deo.
Kao drugi korak koji država mora da napravi da bi zauvek rešila ovaj problem, Marković ističe neku vrstu "revizije" ugovora kojima su autori svoja prava davali producentima.
- Ustupanje autorskih prava, po zakonu, ne znači da smo se odrekli imovinskih prava nad svojim delima, niti da su ona postala apsolutno vlasništvo producenta. To što smo potpisivali u vreme komunizma, zapravo, znači da naša autorska prava automatski moraju da budu plaćena. Ali, sve je to napisano u nekim potpuno neregularnim i bespravnim ugovorima sa producentima, a autori su bili spremni da prodaju sve živo, pa i bubreg, samo da bi snimili film.
Iako brojne generacije gledalaca napamet znaju mnoge replike iz Markovićevih filmova, kao i iz dela velikana kao što je bio Živko Nikolić, koji nije imao para ni za lečenje, i koji je završio život kao sirotinja, ovim autorima televizije nikada nisu platile njihov rad.
" Nacionalna klasa "

- Neki od mojih filmova su više od stotinu puta prikazivani na raznim kanalima, i nikada nisam dobio ni jedan jedini dinar od toga. Tek su u poslednje vreme neke privatne televizije počele da razmišljaju o tome da imaju neke zakonske obaveze u vezi s tim, ali i to vrlo simbolično - ističe Marković.
FILMSKI KANALI
POSTOJE kanali koji emituju i desetak sati domaćih filmova dnevno, njihov program je sastavljen od filmova, i ako ne budu plaćali autorska prava filmskim stvaraocima, od ovog rešenja Zavoda za intelektualnu svojinu neće biti ništa. Ali, zar nije logično da se, ako je neko vlasnik nekih prava, a u našem ustavu piše da ta prava moraju da budu plaćena, taj zakon po automatizmu sprovodi, a ne da čekamo da li će neko da "iščeprka" da su 1972. producentu "Centar filmu" autori prodali i dušu, jer drugačije nisu mogli da snime film - kaže Marković.
PP
25.02.2017. 05:19
Pare od pustanja muzike na radio i tv staniciam dobijaju autori pesama ne izvodjaci, pare od pustanja filmova i serija treba da dobiju samo producenti istih a ne svi koji su se pojavili u njemu . Po ovome sada mogu i statitsti da traze novac jer je film u kojem su statirali pusten na tv 10 tak puta u godini adana na raznim kanalima.
Komentari (1)