Lu: Jurimo za uspehom bez obzira na moralnu cenu

Branislav ĐORĐEVIĆ

22. 07. 2016. u 19:32

Erlend Lu, norveški pisac, govori za "Novosti", o romanu "Kraj nama poznatog sveta", modernom čoveku i njegovim stranputicama. Priroda je postala nešto što većina od nas poštuje samo u filmovima

Лу: Јуримо за успехом без обзира на моралну цену

Erlend Lu

SAMO što se vratio iz Holandije, gde je sa porodicom proveo odmor vozeći bicikl, slavni norveški pisac Erlend Lu misli je okrenuo ka Srbiji. Autor "Doplera" i "Fvonka", kako "Novosti" saznaju, upravo pretresa svoj rokovnik i pokušava da u zgusnut raspored ubaci posetu Beogradu.

- Baš su me pozvali da budem gost na Beogradskom sajmu knjiga u oktobru, i trudiću se, kako znam i umem, da ugrabim vreme i dođem makar na dan ili dva - kaže nam Lu, u ekskluzivnom razgovoru.

Jedan od najoriginalnijih i najčitanijih savremenih evropskih pisaca nedavno se oglasio novim romanom "Kraj nama poznatog sveta", koji je, kao i njegove ranije romane, kod nas objavila "Geopoetika", ovoga puta u sjajnom prevodu Radoša Kosovića.

Lu još jednom potvrđuje da je vispren pripovedač nesvakidašnje percepcije i duhovitosti, jedinstveni majstor iskrivljenog realizma, a iz njegovog humora sada proviruje apokaliptična vizija naše stvarnosti. Buntovniji i snažniji nego u ranijim knjigama, norveški pisac prikazuje sve licemerje sadašnjeg sveta, oličeno u tome što stalno težimo bežanju u prirodu, koju neprestano i svesno uništavamo. Oslikava lažne vrednosti, falsifikate identiteta, primat materijalnog, novca, profita, odsustvo ljudskosti i sve neželjene tekovine civilizacijskog razvoja. Saznajemo da i u Norveškoj ljudi provode sate ispred televizijskog ekrana, hipnotisano gledajući iste kanale i emisije kao kod nas...

Pred čitaocima je, tako, dugoočekivani nastavak priče o famoznom Andreasu Dopleru, koji je u prethodnim romanima ostavio civilizaciju, porodicu i posao i otišao u šumu da živi. Posle "Doplera" (2004) i "Volvo kamiona" (2005), Lu u trećem delu ove priče vraća svog junaka u grad!

* Šta vas je inspirisalo da se vratite starom junaku?

- Osećao sam kako, na neki način, žudim da okončam priču sa tim junacima. Deset godina me je ta misao proganjala, kljucala u malom mozgu i uporno pratila dok sam obavljao tone drugih projekata i pisao druge romane. A onda, odjedanput, dok sam napuštao jedanroman koji nikako nisam uspevao da shvatim, zgrabio sam ponovo Doplera i bilo je veoma zabavno pisati nastavak - kaže Lu.

* Šta Dopler zatiče u svom domu i gradu, posle godina provedenih u šumama Norveške i Švedske?

- Pronalazi svoju porodicu i ne može da veruje: u njegovoj kući, sa njegovom ženom i decom, živi dodatni član familije Egil Hegel! Otkriva rivala koji je zauzeo njegovo mesto. I Dopler počinje da razvija lukav plan kako da ga se otarasi i izbaci iz domaćinstva, da bi ponovo postao glava porodice.

* Šta ga je najviše razbesnelo i iznenadilo?

- Mislio je da će bez problema moći da nastavi tamo gde je stao, ali shvatio je da je to nemoguće. Šuma ga je promenila i više nije u stanju za takozvane normalne međuljudske odnose i život u zajednici.

ROMANI SU ZA TRUDNICE "DOK se šetao u prizemlju, Dopler je otprilike svakog minuta prolazio pored Hamsunovih sabranih dela. Stajala su u visini očiju. Prošao je deset puta, dvadeset puta, prošao je trideset šest puta, pre nego što ih je najzad primetio i zastao. Hamsun, stari šašavko, pomislio je Dopler, Stvarno se zaglibio na kraju. Ali umeo je da piše. To mu se ne može poreći, kome god da je napisao nekrolog. U gimnaziji je Dopšler pročitao nekoliko njegovih ranijih romana. Sećao se da je tada osetio ljubav prema ljudima. Izvukao je jedan roman iz niza identičnih hrbata sabranih dela. Prelistao ga. Poštanski brod. Edvarda. Nigde. Srce mi je lupalo. Bokte. Kajao se što je bio suviše briljantan da bi bacao vreme na fikciju. Romani su za trudnice i lenštine, smatrao je", piše Erlend Lu u novom romanu.

* U čemu vidite licemerje našeg sveta?

- Čini mi se da se velika većina ljudi trudi da u svemu što radi da najbolje od sebe ili bar nešto približno tome. Ali toliko smo preokupirani svakodnevnim obavezama, tako da, nažalost, šira slika naših života često postaje veoma iritantna. Želimo da imamo ovo ili ono, zato što vidimo da to imaju svo oko nas. Mislim na simbole uspeha: predmete, kuće, stanove, automobile, sve moguće igračke, za kojima čeznemo bez obzira na moralnu cenu, ili brigu o životnoj okolini. I sam sam deo tog začaranog kruga licemerja, ništa bolji od ostalih.

* Imamo li dovoljno poštovanja prema prirodi?

- Nemamo. Tokom nekoliko poslednjih generacija eksploatisali smo prirodu, kao da je svakoga dana trajala bezumna žurka uništavanja. I nastavićemo to da radimo sve dok sama priroda ne vikne: "Stop!" Naša društva su bazirana na ekonomskom rastu, po svaku cenu. Priroda je postala nešto što većina od nas poštuje samo u dokumentarnim filmovima i na fotografijama. Zamislite kada bi nam neko naredio da izaberemo: "Želite li dovoljno benzina u vašim automobilima ili hoćete da ostavimo naftu pod zemljom?" Uvek bismo se opredelili za benzin u kolima!

* Koje vrednosti su najvažnije modernom čoveku?

- Rekoh: ekonomski rast, što više para, bolje i veće kuće, što više "prijatelja" na društvenim mrežama. Vrednosti su ovih dana u velikoj meri promenljive, a o principima se uvek može pregovarati.

* Šta još određuje naše internet doba?

- Brz tempo, kratko pamćenje i nesposobnost da se nosimo sa ogromnim brojem dostupnih informacija.

* Da li se zaista bliži kraj nama poznatog sveta?

- Verujem da je tako. I nadam se da ćemo preživeti kako bismo stvorili nove i održivije sisteme, koji bismo bili primereniji svim ljudima, a ne samo najbogatijem delu planete.

Pratite nas i putem iOS i android aplikacije