Poezija cigle, blata i bambusa
04. 06. 2016. u 22:27
Izveštaji sa graditeljskih frontova iz svakog kutka planete na 15. Međunarodnoj izložbi arhitekture u Veneciji
Rad Simona Valeza
ŠTA se sve može od obične cigle i uz pomoć nekvalifikovane radne snage, demonstrirao je paragvajski studio “Gabinete de arkitektura” na prošle nedelje otvorenom 15. Bijenalu arhitekture u Veneciji. Za grandioznu lučnu konstrukciju sa strukturom poput pčelinjih saća, koja svojom impresivnom elegancijom dočekuje posetioce već u drugoj sali Centralnog paviljona Đardina, dobili su najviše priznanje - “Zlatni lav”. Time su dokazali za vrhunska arhitektura nije stvar skupe tehnologije kojom se projektuje, niti milionskih budžeta za gradnju.
Vođa ovog tima Solano Benitez veruje u “poeziju cigle”, drevnost i svestranost ovog materijala, koji se tradicionalno oblikuje i peče u raznim krajevima sveta, od koga se zida i u najsiromašnijim krajevima. Nedaleko odatle, na izložbi po izboru ovogodišnjeg umetničkog direktora ove najznačajnije arhitektonske smotre, Alehandra Aravene, graditeljske moći još jednog prirodnog i u Aziji veoma rasprostranjenog i prirodnog materijala - bambusa, prikazao je Kolumbijac Simon Velez. A gotovo zapanjujuće, u drugoj deceniji 21. veka, zvuči podatak koji prati rad Ane Heringer, u Bangladešu izgrađenu kuću od blata, da najveći deo svetskog stanovništva i dalje živi upravo u zemljanim kućama!?
Iz samo ovog segmenta postavke koja je okupila 88 učesnika iz 37 zemalja, od kojih 50 prvi put predstavlja svoje radove u Veneciji, a 33 je mlađe od 40 godina, može se jasno videti Aravenina namera da predstavi kontradiktornosti sa kojima se suočava celo čovečanstvo. Njegova tema “Izveštaj sa fronta”, ma koliko u prvi mah delovala široko, upravo je fokusirana na goruće društvene probleme poput migracija, segregacije, neravnopravnosti, manjka stambenog prostora, otpada, zagađenja, prenaseljenosti gradova, izolovanosti predgrađa, neregulisanosti saobraćaja... Sve to se prelama i preko graditeljstva, a arhitekte stavlja na prvu liniju fronta za humaniju civilizaciju.
Na Aravenin izazov, svaka na svoj način, odgovorile su i 62 nacionalne selekcije, od kojih su novi učesnici - Kazahstan, Nigerija, Filipini, Sejšeli i Jemen. Među 29 zemalja koje su privilegovane sopstvenim paviljonom u elitnom venecijanskom parku je i naša, koja se predstavila svežom idejom i hrabrom porukom mladog autorskog tima (Stefan Vasić, Ana Šulkić, Igor Sjeverac): neizvesni položaj mladih nezaposlenih arhitekata, čije je prisustvo u profesiji nestabilno kao trag broda na vodi. Njihova džinovska plava konstrukcija će se posle zatvaranja Bijenala iz Venecije preseliti u Beograd i postati skejtbord park.
Konstrukcija "Gabineta de arkitekture"

Atraktivna i sadržajna je i “Zlatnim lavom” ovenčana španska postavka koja je na metalnim konstrukcijama, sličnim rešetkama, ispričala priču o graditeljstvu ranjenom ekonomskom krizom, iz koga su iznikle originalne poetike. Društveno je angažovan i nemački paviljon, čija tema je urbanistička i bavi se kapacitetima i spremnošću gradova da prihvate izbeglički talas sa Bliskog istoka. Već sam naziv francuske postavke Nouvelles richesses ukazuje na problematizaciju pojma bogatstva u svetu koji se sve više raslojava, na čiji dualizam ukazuju i dvostrani panoi koji se automatski okreću menjajući sliku.
Ruski paviljon

Ruski doprinos ovogodišnjem bijenalu je postavka o mogućnostima da se paviljoni nekadašnjeg V.D.N.H. (Sajam narodnih dostignuća u industiji i poljoprivredi iz vremena staljinizma) pretvore u kulturno-obrazovne centre. Amerikanci su predstavili moguća rešenja za socijalno i urbanistički devastirani, a nekada moćni idustrijski centar - Detroit. Po svojoj namernoj apolitičnosti i neangažovanosti izdvojili su se Nordijci (Finska, Norveška i Švedska) sa grandioznom, a svedenom piramidom od borovine, koju su nazvali “Na terapiji”.
Američki paviljon

Još šarolikije i tematski raznovrsnije bile su izložbe u gotovo nepreglednim salama Arsenala. Kao neprekidni izveštaji sa različitih frontova obuhvatile su arhitektonske vizije sveta u stalnom previranju, u svakom njegovom ćošku. Posetioci koji se upuste na ovaj put oko planete, od Đardina do Arsenala, ma koliko se “naoružali” udobnom obućom, lako mogu da zarade žuljeve.
Španski paviljon

SEĆANjE NA ZAHU HADID
OD pratećih programa na Bijenalu dva se izdvajaju atraktivnošću teme: “Svet od krhkih delova”, posvećen zaštiti sve ugroženijih svetskih spomenika kulture, i “Konflikti urbanog vremena”, koji se bave ugroženošću gradova.
U vreme trajanja ove smotre, fondacija “Berengo”, u palati “Frančeti” iz 16. veka organizovala je izložbu nedavno preminule Zahe Hadid. Reč je o sveobuhvatnoj postavci posvećenoj njenom opusu, čiji su kuriozitet skice, crteži i makete nikada realizovanih, mladalačkih zamisli.