Aleksandar Popovski: Hamletova drama nam se već desila
19. 05. 2016. u 23:20
Reditelj o novom čitanju Šekspirovog dela u Jugoslovenskom dramskom i savremenim dilemama danskog kraljevića
Aleksandar Popovski
NEBOJŠA Glogovac je dobar glumac. Nebojša Glogovac je odličan glumac. Nebojša Glogovac igra Hamleta - ovim dvema premisama s nedvosmislenim zaključkom, proslavljeni makedonski reditelj Aleksandar Popovski na početku proba čuvene Šekspirove drame u Jugoslovenskom dramskom objašnjava činjenicu da je ulogu mladog danskog kraljevića poverio sredovečnom glumcu.
U ovakvoj podeli i rediteljskom čitanju postoji više od intrige za publiku, jer po običaju Popovski ima nekoliko dobrih razloga za postavku dela.
- Ne mogu postavljati predstavu o nekom nevinom mladiću koji prvi put doživljava izdaju, ubistvo, nepravdu. Mi smo bili Hamleti 91. godine, pa 97, pa 2000. Nismo studenti koji prvi put doživljavaju ovo iskustvo. Mi smo ljudi koji ponovo i ponovo prolaze isto... Zato, ne mogu opet da se čudim što je brat moga oca ubio mog oca i preuzeo kraljevstvo. Onda bih bio Luda, a ne princ Danske. Dakle, ovo je priča o Hamletu koji je već bio - Hamlet.
* Prvi put u bogatoj karijeri radite "Hamleta". Šta ovu tragediju, danas i ovde, čini aktuelnom?
- Govoriću vam o jednom primeru iz Makedonije, pa vi sami "prevedite" na svoju sredinu, jer razlike nisu velike. Naša vlada odluči da gradi crkvu na trgu u centru Skoplja. Grupa arhitekata se pobuni zbog urbanističkih i stručnih razloga. Istog dana, pojavljuje se grupa "zabrinutih" pravoslavaca koja prebija pomenute arhitekte, "u ime Boga i Svetog duha". Spontano. Vlada izjavljuje da taj događaj s njom nema veze i da je "spontana" ljubav prema Bogu bezgranična, kao i da ne poznaje urbanizam. Šta da radi čovek koji jasno vidi šta je dobro a šta nije, šta je crno a šta belo. Hamlet nije lud, on mora da se pravi lud da ne bi poludeo.
* Šekspirova drama je večna priča o borbi za vlast, izdaji, izneverenim nadama i idealima. U balkanskom loncu ponovo ključa. Naš usud, politička nemoć ili istorijska kob?
- To smo mi sami sebe ubedili da nam je usud. Eto, pre izvesnog vremena objavljena je vest da je u skopskom zoološkom vrtu nilski konj pojeo nogu nekom čoveku. Ispostavilo se da je taj čovek, da bi unuku bilo zanimljivo, šutirao nilskog konja da se probudi! U jednom trenutku, životinja je otvorila usta i progutala nogu. Televizijski prilog završen je sa zaključkom da se od usuda ne može pobeći. Sad vi meni recite koji je to usud da čoveku iz Skoplja nilski konj iz Nila pojede nogu? Nije to usud, niti istorijska kob. Ubedili su nas da nam je tako pisano i da od toga ne možemo pobeći. Jednostavno, tako se lakše vlada, jer za sve drugo potrebni su znanje i mudrost.
* Šta je naše "biti il ne biti"?
- Englezi se mnogo bave načinom na koji izgovaraju ovo pitanje. Samim tim mu daju različita značenja. Mi ga uglavnom koristimo da dokažemo da mora da NAS bude. Zato što sve drugo znači da NAS neće biti. I u to ime - udri i ubij. Mislim da se već predugo vrtimo u jednom te istom krugu. Ne mislim samo na Balkan nego na čitavu Evropu. Ali, na ovom našem prostoru na kojem je glupost dominirala, sad opet gledam istu smešnu priču kako se sve vraća jer nam nedostaje jedna velika nova ideja.
PODELA
UGLEDNI reditelj u JDP već je postavio Volterovog "Kandida" i Ovidijeve "Metamorfoze". Sada (u petom "Hamletu" u istoriji ovog teatra) u podeli su, uz Glogovca, Jasna Đuričić, Nikola Rakočević, Vlasta Velisavljević, Goran Šušljik, Jovana Stojiljković, Bojan Dimitrijević, Marko Baćović, Boris Milivojević i Miloš Samolov. Premijera je najavljena za septembar.
Komentari (1)