Zbornik o Vuku

B. Đ.

10. 05. 2016. u 06:55

Obeležen Dan biblioteke SANU. Akademik Nada Milošević Đorđević, predstavila je Zbornik "Vuk Stefanović Karadžić: 1787-1864-2014"

Зборник о Вуку

POSLE 150 godina od Vukove smrti, nameće nam se zaključak koliko su aktuelna njegova razmišljanja o položaju srpskog naroda uopšte, o pravu srpskog naroda na sopstvenu kulturu, na političku pravdu, na istinu. Ukazivao je na neophodnost upoznavanja Evrope sa Srbima i njihovom kulturom, uviđao je potrebu sticanja stranih prijatelja, sa gorčinom konstatujući da "Srbi nemaju nigdje drugoga prijatelja osim tuđe politike".

Ovim rečima akademik Nada Milošević Đorđević, predstavila je juče Zbornik "Vuk Stefanović Karadžić: 1787-1864-2014", u izdanju SANU, koji je okupio referate sedamdesetak domaćih i stranih stručnjaka sa istoimenog međunarodnog skupa održanog krajem 2014. godine.

Promocijom knjige o svim aspektima Vukovog stvaralaštva, u Svečanoj sali SANU obeležen je i Dan Biblioteke SANU, koja će u maju sledeće godine proslaviti 175. rođendan.

Akademik Predrag Piper ukazao je da je jezička politika austrijskog dvora u odnosu na Srbe - i u 18. veku, a i kasnije - bila usmerena na to da se Srbi koliko je moguće više udalje od Pravoslavne crkve, od jednoverne Rusije, od kulturne tradicije i na njoj zasnovanog kulturnog, verskog i nacionalnog identiteta:

- Koliko je do danas taj cilj ostvaren, i kakve su njene posledice, nije teško zaključiti. Ta jezička politika imala je podršku vlasti i u vreme ideologije austroslavizma, zatim - jugoslovenstva, pa "bratstva-jedinstva", a i kasnije, sve do najnovijeg vremena.

GOVORNICI

O Zborniku je govorio i profesor Boško Suvajdžić, a skup su pozdravili predsednik SANU Vladimir S. Kostić i akademik i upravnik Biblioteke SANU Miro Vuksanović.

Pratite nas i putem iOS i android aplikacije

Komentari (2)

Д. З.

10.05.2016. 19:19

Пипер, богами, овога пута рече овде доста истине.

д.

10.05.2016. 19:31

У оценама његовог рада Вук се све време креће у оцени од издајника и шпијуна до језичког врховника.Међутим, када данас човек чита одлуке на Бечком договору. дође човеку да помисли да је на том скупу 1850. године дремао. У тим одлукама нема ни помена о томе како се зове језик о коме се ту одлучивало и које је писмо којим тај неименовани језик треба писати. А и Вук Караџић и Ђура Даничић на том договору потписали су се латиницом сачињеном за католичке кориснике тог језика. Дали су предност л