Svetac srpske književnosti
30. 03. 2016. u 23:07
Omaž velikom piscu Miroslavu Josiću Višnjiću u "Glasniku". Ako bi se govorilo u religijskim kategorijama, onda je Miroslav Josić Višnjić svetac srpske književnosti
.jpg)
Miroslav Josić Višnjić
Njemu je u poslovima u literaturi i oko literature moral bio na prvome mestu - rekao je juče Gojko Tešić prilikom predstavljanja dve poslednje knjige Josića Višnjića: "Dok srce kuca", u kojoj su njegovi intervjui, pisma, polemike i zbirke priča "Đurđevdan i drugi datumi", u izdanju "Službenog glasnika".
O Josiću Višnjiću, kao o jednom od najboljih pripovedača u srpskoj književnosti posle Drugog svetskog rata, i o tome koliko je bio buntovan kao čovek i kao pisac, govorio je i Marko Nedić:
- Jedinstvo između javne i stvaralačke ličnosti kod njega je bilo potpuno i to se oseća u svakoj njegovoj knjizi. Josić je od onih pisaca koji su obeležili ne samo književnu istoriju nego i poetiku srpske proze u drugoj polovini 20. veka.
Kao piščev prijatelj, takođe rodom iz Bačke, prisutnima se obratio i glumac Lazar Ristovski, rekavši da su obojica završila Učiteljsku školu u Somboru. Iz knjige "Dok srce kuca" pročitao je intervju koji je Josić Višnjić dao "Novostima", a zatim je ispričao anegdotu, sa jedne davne promocije njegove knjige u Somboru:
- Trebalo je da čitam delove iz "Bodroga"... Bio sam, na moju žalost, mrtav pijan tog trenutka. A nije ni čudo: krenuli smo iz Beograda, pa su bile usputne stanice, pa smo došli ranije da obiđemo školu...
Kad je došlo to veče nisam znao više za sebe. Onda nisam imao strpljenja da slušam govornike, pa sam preuzeo banku da objasnim malo ko je Josić i kakva je njegova književnost u stvari!
Veče se završilo lepo zato što ljudi vole da vide cirkuzanta. Bilo je posle još pića i jela, a na povratku kući, za Beograd, niko nije smeo da sedne sa mnom u kola. Seo sam hrabro za volan.
Na prvoj oštroj krivini, na izlasku iz Sombora, gde je naša Učiteljska škola, zagledavši se u nju produžio sam pravo i udario posred drveta. Izašao sam napolje i video dva fara koja su ispala iz kola od siline udarca. Činilo mi se da su svetlela i dalje...