Stigli i poslednji glasovi
17. 02. 2016. u 11:45
Ko je dobio najveću naklonost članova Velikog žirija i postao dobitnik prestižne 28. nagrade "Meša Selimović", biće saopšteno na današnjoj konferenciji za novinare u Vukovoj zadužbini u 12 sati. Događaju će prisustvovati i laureat.

Ko je dobio najveću naklonost članova Velikog žirija i postao dobitnik prestižne 28. nagrade "Meša Selimović", biće saopšteno na današnjoj konferenciji za novinare u Vukovoj zadužbini u 12 sati. Događaju će prisustvovati i laureat.
ALEKSANDAR B. LAKOVIĆ (Kragujevac)

1. "LA SANS PAREILLE", Milisav Savić ("Agora")
2. "POGLED S TREMA", Petar Cvetkvoić ("Tanesi")
3. "ZLATNO DOBA", Zvonko Karanović (LOM)
4. "NEVIDLjIVA MESTA", Tomislav Marinković ("Povelja")
5. "ŠKOLA ODUČAVANjA", Radomir Uljarević ("Arhipelag")
Roman M. Savića izdvaja se u tekućoj savremenoj prozi, pre svega, svojom zavidnom višeslojevitošću, igrivom meditacijom i opservacijama, kao i lakoćom pisanja. Pesnik P. Cvetković ne odražava previše žala za prošlim, ali su i dalje, doduše nešto diskretnije, prisutni simboli prošlosti. Karanovićeve repeticije, refreni, zagrcnute reči, sa merom korišćeni, jesu onomatopejska prilagodljivost pesničkom orvelovsko-kafkijansko-džojsovskom svetu apsurda. I najnovija knjiga stihova T. Marinkovića potvrđuje prepoznatu doslednost i brižljivo negovanu zajedničkost kao odliku čitavog njegovog pesništva, koje se ogleda i u pesničkom sadržaju, i u atmosferi gotovo svake pesme. U Uljarevićevoj knjizi reč je o onom nevidljivom i nedokučivom na tlu Svete Gore, koje može biti uvek željeno i dugo traženo sećanje, pamćenje, znanje, mudrost, iskustvo upokojenih crnorizaca.
JOVAN PEJČIĆ (Beograd)

1. "ISIDORA SEKULIĆ I RUSKA KNjIŽEVNOST", Đorđe J. Janić (SKZ)
2. "NIZ VODU", Simon Simonović ("Tanesi")
3. "ZBOGOM, PRIČINA ISTINO", Dragana V. Todoreskov ("Adresa")
4. "O PASTIRU I KAMENU SA SEDAM OČIJU", Selimir Radulović ("Prometej")
5. "GDE JE MOJ PETRARKA", Nebojša Ćosić ("Znak")
U ovoj epohi sveopšte otpalosti od sebe, još samo umetnost i filosofija (duša i duh) ne zamenjuju sveto za svetovno. Jedino književnost na istom mestu čuva te dve "disparatnosti", stvaranje i mišljenje: obe oblasti nose kao svoj prvi pečat ono što je i najdublji nauk dela Meše Selimovića - etos reči, reči koja je ne samo praizraz nastanka sveta i svesti, nego i amanet sveta kao svesti. Kada žalosne prilike preovladaju, jedino još neprolazni moralni zakonik brani dostojanstvo posebnog i jedinstvenog u stvaralaštvu i naukovanju, pritom ni za čas ne podležući pomodnim ili naručenim, uglavnom dnevnim marketinškim "piramidama vrednosti". Uzimajući kao merilo vrhovni naum pomenutog zakonika, nalazim da predložena dela iz poezije (S. Radulović, S. Simonović), proze (N. Ćosić) i esejistike (D. V. Todoreskov, Đ. J. Janić) umetnički i misaono reprezentuju taj nezavisan, slobodan odnos prema savremenosti u kojoj su napisana i, ujedno, prema univerzalnoj ljudskoj stvarnosti.
ALEKSANDAR DUNĐERIN (Beograd)

1. "POLEMIKE I PORTRETI",
Nebojša Vasović (Zadužbina "Nikolaj Timčenko", "Altera")
2. "ZBOGOM, PRIČINA ISTINO", Dragana V. Todoreskov ("Adresa")
3. "PUTUJ SA PUTNICIMA", Pavle Botić ("Pismenik")
4. "CRVENI PRESEK", Laura Barna ("Službeni glasnik")
Snaga Vasovićevih eseja, kritika i polemičkih tekstova - izrazito subjektivnih, sa jasnom idejom, oštrih i nemilosrdnih prema oponentima - jeste u tome što recepcija dela autora sa kojima se sukobljavao ne ostaje onakva kakva je bila pre te konfrontacije. Studija D. Todoreskov je ukazala na neke ključne, a do sada nedovoljno apostrofirane stilsko-poetske odlike književnih dela nekih od naših značajnijih pisaca (Sterija, Sremac, Vinaver). Botićeva studija izuzetno je važna, makar samo i kao neophodna dopuna (i provokacija) aktuelnim tendencijama u proučavanju srpske književnosti, kulture i umetnosti. I novi roman poput gotovo svih prethodnih L. Barne, može se posmatrati kao nastavak autorkinog larpurlartističkog traganja u neizrecivo, zbog čega se i pozicionirala kao najreprezentativniji predstavnik artističkog romana u srpskoj književnosti 21. veka.
VALENTINA PITULIĆ (Kosovska Mitrovica)

1. "LA SANS PAREILLE", Milisav Savić ("Agora")
2. "SRPSKA KNjIŽEVNA KRAJINA", Slavica Garonja Radovanac ("Prometej")
3. "O PASTIRU I KAMENU SA SEDAM OČIJU", Selimir Radulović ("Prometej")
4. "SVETLICA", Nenad Grujičić ("Prosveta")
5. "EPITAF ZA NEZNANE", Anđelko Anušić ("Brankovo kolo")
U romanu M. Savića ljubav zauzima dominantno mesto, koja, prolazeći kroz lavirinte modernog doba, nalazi put do glavnih junaka. Roman koji na nov način nudi stare teme pokazuje zanimljivo traganje za smislom koje autor počinje i završava traganjem za čistom ljubavlju. S. G. Radovanac je dala pregled književnosti Srba u Krajini od usmene književnosti preko stvaralaštva N. Tesle, M. Milankovića, V. Krasića, M. Kapora... pa sve do prve književno-istorijske sinteze nakon egzodusa D. Ivanića. S. Radulović napisao je knjigu poezije u kojoj ulazi u prostore tihog prizivanja Svevišnjeg, tumačeći biblijske teme na poetski način. N. Grujičić se vraća iskonskoj tišini svetlosti. Uranjajući u harmoniju maternje melodije stvara pesnička dostignuća koja unose radost u uzavreli svet svakodnevnice. Stavljajući tragičnost čovekove nemoći u prvi plan, A. Anušić je koristio formule narodne tradicije, koje su mu pomogle da u svojoj poeziji naglasi prepoznatljivu melodiju zavičaja.
GORDANA VLAHOVIĆ (Kruševac)

1. "LA SANS PAREILLE", Milisav Savić ("Agora")
2. "ZEMLjA RAVNA, LjUDI SLUČAJNI",Draško Ređep ("Sajnos")
3. "SVIKAVANjE NA LEVITACIJU", Radomir Andrić ("Filip Višnjić")
4. "I NOĆ SE UVUKLA U NjEGOVO SRCE", Đorđe Pisarev ("Agora")
5. "SVE PAMTIM", Vera Branković Majska ("Nova reč")
U čudesnoj Savićevoj priči koja briše klasičnu formu, glavni element je igra koja se menja, izmiče, poigrava sa čitaocem. Putovanje po Toskani iskaz je ljubavi prema ženi i umetnosti. D. Ređep potvrđuje ono što je znano: persona enciklopedijskog znanja, racionalnog promišljanja, romaneske biografije, smisla za humor, i čini se, u prvi mah, latentne emotivnosti. Iskustvo tamnine i prozraci, zanosi i padovi, uz vrata onostranosti i iza njih nerazrešene zagonetke, iskazani su u zbirci pesama R. Andrića jezikom spasonosnim, čak zavodljivim. Đ. Pisarev je napisao postmoderni roman o paralelnim svetovima. Glavni junak Grab živi dva života, od kojih se jedan odvija u realnom vremenu a drugi u svetu fantazma i knjiga. Duboko intimistička, melanholična, vazda ranjiva V. Majska niže stihove o bezdušnom svetu, egzstencijalnom besmislu i ugroženosti.