Nedeljko Terzić: Kulag protiv šunda
09. 01. 2016. u 17:17
Odavno smo imali podvučenu crtu između šunda i kulturnog stvaralaštva

ODAVNO smo imali podvučenu crtu između šunda i kulturnog stvaralaštva. Početni pokušaji suzbijanja šunda bili su uspešni, o nacionalnoj kulturi i njenom očuvanju brinule su u formiranim komisijama eminentne ličnosti, nazirali su se svetliji dani za stvaralaštvo koje je imalo načina za njegovo poštovanje i vrednovanje i onda, najednom, sve pade u vodu. Nestade u nigdinu one tanke, fine optimističke linije o tome da ćemo uzlaznom amplitudom kročiti ka vrhovima kulture, da ćemo potvrđivati iskonske vrednosti u svetu uveliko očitane o našoj duhovnosti.
Ne pljuj po podu! postalo je somnambulnost. Pljuj po čoveku! postalo je aktuelni aksiom. Neki novi nespoznajni način u iritirajućem korišćenju reči demokratije, putem ophođenja, prevazilazi granice, i TV rijaliti se kancerogeno širi u populaciju. Postaje sasvim normalno nekom reći svašta u lice, čak se to tumači i kao deo ljudske slobode u dnevnoj konverzaciji. Posle tri meseca gledanja suludosti kojoj granica nema, možda je i očekivano da će komšinice jedna drugoj, a zbog pokidane niti dobrih odnosa, reći: "kučko, kurvo, smradu, ološu". Očekivano je da će u ime verbalne slobode tako nešto izgovoriti jedna drugoj i najbolje drugarice na hodniku u školi.
Država je pružila priliku pojedincima da joj se kroz društveno-korisni rad oduže za nekakvu zaduženost. Pokazalo se to i kao humano-korisno. Nama danas nije potreban Gulag, ali je neophodno da imamo bar jedan Kulag, odnosno kulturni lager. Koliko god da traje jedan rijaliti, toliko vremenski pre njega, kroz Kulag treba da prođu svi učesnici. Moraju da savladaju osnove istorije umetnosti, kulturnih dobara, vrednosti i dela, da prepoznaju vrednosti i razlike u muzici, književnosti, slikarstvu, drami. Da, pre svega, upoznaju svoj narod, njegove korene, tradiciju, etnološku baštinu, da brane to što su saznali, da se ne hvale onim čime se svi drugi stide.
Jedan Kulag treba zaista otvoriti u ime edukacije o nama samima i on mora postojati sve dok se ponovo ne pojavi ona tanka nit koja je delila kulturu od nekulture (šunda).
Nedeljko Terzić, književnik
RS
09.01.2016. 19:42
Odlicna ideja.Ako se drustvo ne suprotstavi sundu, svi cemo biti u rijaliti avliji.I trebalo bi vratiti porez na sve oblike sunda.Srozavamo se sistematsk.Ode duh niz vodu!
@RS - Nema nikakvog poreza, u celoj Srbiji se gleda više od 100 kanala, ne računajući lokalne televizije, prema tome daljinski u ruke i šaraj malo brate. Jeste jedva dočekali da srušite "diktatorsku" Jugoslaviju da bi uspostavili demokratski poredak? Jeste. E pa sad se ponašajte u skladu sa demokratskim odredbama i dozvolite svakome da svoje vreme i novac gubi kako on/a hoće. "Uspešno" ste definisali šund ali hajda sada da definišemo šta je to kultura, jer je taj pojam izgubio značenje.
Kakav kulturni snobizam ...Fuj. Tačno ovde kod nas niko i nema želje za demokratijom već bi jedna klika kad se domogne vlasti htela da prisiljava sve da gledaju samo ono što oni hoće. Nekad sam i ja bio kulturni snob ali sam sa godinama drastično promenio poglede. Zar ja što nemam ni 25 godina mom ocu što rmbači skoro 40 godina da određujem i da zabranjujem da gleda rijalitije kad dođe sa posla i sluša narodnu muziku? Čovek ima pravo da gleda šta hoće.
U svom odlicnom komentaru, gospodin Terzic se ne zalaze protiv gledanja i ukusa,vec protiv rijalitija koji se emituju na televizijama sa nacionalnom frekvencijom.Ne moze sund da prodje bez dodatnog poreza.Stvorena je klima duhovnog beznadja.To je porazna cinjenica.
Komentari (4)