Život osmanskih žena

B. Đ.

04. 10. 2015. u 18:16

Jedinstvena studija Godfrija Gudvina o sudbini slabijeg pola u turskom carstvu

Живот османских жена

OBUKA novajlijki počinjala je odmah po dolasku. Smestili bi ih u spavaonicu s divanima duž zidova, a za grupe od deset devojaka bila je zadužena po jedna starica. Svetla su gorela celu noć ne bi li se sprečilo lezbijsko udvaranje. Kako bi se sprečila bestijalnost, duge rotkve, krastavce i slično povrće iz kuhinje slali su isečeno - tolika je bila potreba da se spreči raskalašno ponašanje, jer su mlade, pohotne i bestidne devojke bez muškaraca mogle imati samo bludne misli. Podučavali su ih religiji, pevanju i sviranju, uz ples, poeziju i složeno umeće ljubavi... Priče su imale značaj širom carstva, a nigde više nego u haremu. Svake noći bi se čitala jedna od priča iz "1001 noći", ili se bar tako govorilo...

Ovo je odlomak iz intrigantnog poglavlja o instituciji harema, iz knjige Godfrija Gudvina (1921-2005) "Privatni život osmanskih žena", koju je objavila "Geopoetika", u prevodu Arijane Luburić Cvijanović.

Jedan od važnih autoriteta na polju orijentalistike, Gudvin osvetljava najmanje istraživanu oblast duge vladavine Osmanlija - život žena. Patrijarhalni, muslimanski svet Osmanskog carstva po sebi je već složen kontekst za bavljenje rodnim ulogama, a autor sebi dodatno otežava zadatak pokrivanjem vremenskog opsega od šest vekova. Ipak, krećući se od naseljavanja u Anadoliji, sve do gradskog i dvorskog života u 19. veku, on vešto pokriva najrazličitije aspekte života: od raspodele poslova među članovima porodice, preko tajnih sastanaka ljubavnika do čuvenih harema.

Služeći se raznovrsnim materijalom poput pisama, slika, putopisa, naučnoistorijskih studija, Gudvin rekonstruiše uloge pripadnica svih slojeva i najrazličitijih sudbina - i onih koje su imale sluškinje i onih koje su zarobljavane. U tom duhu, i sam stil varira od anegdotskog, obogaćenog intrigantnim svedočanstvima, do čisto faktografskog.


ARHITEKTURA ISTOKA

GUDVIN je i autor kapitalne knjige "Istorija osmanske arhitekture" i dela o "Mikelanđelu Istoka" - najvećem islamskom graditelju Mimaru Sinanu, hrišćaninu rodom: "Sinan: osmanska arhitektura i njene današnje vrednosti", a objavio je i knjige "Islamska Španija", "Janičari", "Palata Topkapi"...

Pratite nas i putem iOS i android aplikacije