“Maratonci trče počasni krug” – u ženskoj verziji

V. STRUGAR

11. 12. 2013. u 07:30

Milica Kralj na sasvim novi način postavlja kultni komad Dušana Kovačevića. Na sceni Zvezdara teatra Aksentija, Milunka, Lakica, Bilja Piton. ešto kao „žene na rubu nervnog sloma“

ČUVENA drama Dušana Kovačevića „Maratonci trče počasni krug“, posle klasične pozorišne, filmske, mjuzikl i operske - dobiće i žensku verziju! Rediteljka Milica Kralj izvešće prvi put na scenu Zvezdara teatra Aksentiju, Milunku, Lakicu, Bilju Pitona... Premijera je u subotu, 14. decembra, a priču o šest generacija Topalovića izneće na svojim plećima Neda Arnerić, Ljiljana Dragutinović, Minja Filipović, Elizabeta Đorevska, Katarina Žutić, Tijana Dapčević i Hristina Popović, uz „mušku podršku“ Mikija Damjanovića i Aleksandra Alača.

Ovi Topalovići, kaže rediteljka, razlikovaće se od svih do sada viđenih i po tome što pripadaju 21. veku:

- Naša „Maratonci“ odigravaju se u današnje vreme, u radikalnom matrijarhatu i radikalnoj emancipaciji - ističe Milica Kralj. - Podnaslov predstave doživljavam kao „žene na rubu nervnog sloma“, a njena stvarnost je kao posle kataklizme koja je potopila muški svet! Preostali „jači“ pol pere, pegla, kuva ručak ili je potpuno pogubljen u svojoj „muškosti“. Žene preuzimaju vlast, a ovo i jeste drama o borbi za vlast. Niko neće da radi dok nema moć da odlučuje, važno je samo da budeš glavni, na čelu firme.

Žene u novim „Topalovićima“, na izvestan način zlostavljaju jedna drugu, jer živimo u vreme poremećenih vrednosti, morala, agresije i nasilja - bez ljubavi. Zato, objašnjava rediteljka, i one „vole“ onu koja je glavna. Koliko iskreno, već je pitanje:

PETAR KRALJ U ATELJEU 212, na sceni sa njegovim imenom, u sredu veće će biti predstavljena monografija „Petar Kralj“ Anite Panić. O velikom glumcu govoriće Mira Banjac, Milan Caci Mihailović, Aleksandar Stojković Piksi, Vida Ognjenović, Radomir Putnik, Predrag Perišić... O tome sa kojim je osećanjem čitala knjigu o svom ocu, rediteljka Milica Kralj kaže: - U knjizi su mi najdirljiviji iskazi običnih ljudi koje je Pera susretao u svojim svakodnevnim šetnjama. Njegov obućar Rajko, Rade iz kafanice „Bistro“... Dragocena su ta svedočanstva ljudi s kojima je provodio običan život. Kao ćerki, zapravo mi je fascinantno koliko ga se često sećaju i pominju pekari, taksisti, zanatlije, više nego neke njegove kolege.

- „Maratonci“ su crna komedija, jeziva priča ispričana na duhovit način. Čini mi se da je u naše doba dobila i političku konotaciju, na vlast se ne dolazi znanjem, obrazovanjem, sposobnošću. Smrt je izjednačena sa politikom, pa žene na kraju postaju politička partija sposobna da sahrani ceo svet.

Za ekipu „Maratonaca“ bilo je veoma važno mišljenje pisca. Duško Kovačević je, kako kažu, insistirao na činjenici da danas niko neće da radi ako nije direktor. Ako jeste, onda se stvari menjaju:

- To je valjalo istaći. Uostalom, u tekstu postoji replika: „Nama je potreban obrazovan, pametan i, pre svega, mlad direktor. A to sam ja. Istina, ja nisam završila fakultet, jer nemam srednju školu...“ Pa i oni ljudi koji nisu na vrhu stalno kukaju da im je neko nepravedno uskratio to pravo. Živimo u vremenu u kom niko ne zna gde mu je mesto i svi misle da su izuzetno važni.

Na pitanje da li su žene preuzele vlast zato što su muškarci postali slabi ili zbog toga što su u manjini, rediteljka odgovara:

- To je posledica urušavanja tradicionalnih odnosa, ali i kataklizme koja je pokosila muškarce: ratova, nasilja, borbe za novac i moć. Pitanje je i da li su žene ostale same svojom krivicom ili se snalaze bez muškaraca silom prilika. Kod nas je Bilja Piton (Tijana Dapčević) zemunski ološ, dok je jedna građanska porodica zbog opstanka u biznisu prinuđena da sarađuje s kriminalkom iz drugog socijalnog i duhovnog miljea. Uostalom, danas bez „koalicije“ s ljudima iz drugačijeg miljea, nema opstanka na vlasti...

MUŠKI BENSEDINI

U NOVOJ predstavi Milica Kralj je poželela da sarađuje s nekim sa kim je već radila, ali i sa onima s kojima je želela a nije imala priliku do sada:

- Mislim, pre svega, na divnu glumicu Ljiljanu Dragutinović. Zatim na Kaju Žutić, koja je za mene potpuno otkrovenje, posvećena i odgovorna. Hristina Popović je biser, originalna i harizmatična. I s Minjom Filipović prvi put radim, ona je i producentkinja predstave. Na Minjin predlog pozvali smo Tijanu Dapčević, koja nije glumica, ali je rasla u pozorišnom okruženju, veoma darovita, precizna i u pamćenju tuđih replika. A muškarci? Dođu nam kao bensedin! Osećaju se dobro okruženi tolikim ženama, uostalom, imaju i Batu Stojkovića da im „pripomogne“: igramo na njegovoj sceni, a Bata je i naša veza s istoimenim kultnim filmom...

Pratite nas i putem iOS i android aplikacije