Život nadilazi priču
03. 12. 2013. u 21:17
Reditelj Dejan Zečević o „Kristalnoj prizmi“, autorskoj opsesiji, „Vojnoj akademiji“. Od svih filmova najviše stojim iza „Neprijatelja“, jer on govori o besmislu mržnje
U TRKU za trijenalnu nagradu „Kristalna prizma“, koju 5. decembra dodeljuje Akademija filmske umetnosti i nauke, ostvarenje reditelja Dejana Zečevića iz 2011, „Neprijatelj“, ušlo je sa čak sedam nominacija.
Prema glasovima članova 15 stručnih odbora AFUN, Zečevićeva psihološka triler drama jedan je od favorita za najznačajnije esnafsko priznanje u kategorijama za najbolju režiju, film, fotografiju, montažu slike, scenografiju, dizajn zvuka i specijalne efekte.
- Drago mi je što je posle četrnaest godina pauze ova nagrada obnovljena - kaže Zečević, koji je za četiri igrana filma četiri puta osvajao FIPRESCI nagradu za reditelja godine, i dobio više od 50 priznanja na domaćim i stranim festivalima.
* Koliko je „Kristalna prizma“ danas zaista relevantna, pošto su se u javnosti pojavile razne polemike?
- Za najbolja ostvarenja glasaće svi članovi Akademije. Koliko sam shvatio, oni će putem servera moći da vide sve nominovane filmove, glasaće od kuće i neće biti međusobnih kontakata u tom smislu. Ono što mi je uvek smetalo na festivalima jeste što nekakvi žiriji dodele glavne nagrade, i onda počne „potkusurivanje“. Verujem da toga ovde neće biti i to je ono najvažnije za nominovane autore. I, mada nikada ne može da se izvuče apsolutna istina koji je najbolji film ili režija - jer svako ima svoju viziju - veoma je bitno da neko ko se bavi dizajnom zvuka, montažom, fotografijom... bude nagrađen za to, jer većina publike o tim delovima filma i ne razmišlja, a to rade ljudi koji su veoma važni u našoj struci, i koji takođe čine kreativan tim svakog ostvarenja. Ova nagrada skreće pažnju na njih i meni je to možda i najveća dragocenost „Kristalne prizme“, jer je film kolektivna kreacija mnogih ljudi.
* „Neprijatelj“ je imao odličan prijem kod kritike i na festivalima u inostranstvu, ali je u našoj javnosti nekako prošao u tišini. Da li je to danas pravilo za filmske priče koje ne „gađaju“ u komercijalu?
- Volim da kažem da vreme uvek daje najbolju potvrdu. Pre nekoliko dana slučajno sam video da je „Neprijatelj“ na „Jutjubu“ imao preko devet stotina hiljada pregleda. To znači da i danas ima svoj život, mada doduše nelegalan. Doživeo je lep uspeh u inostranstvu, naročito u Japanu i Koreji, gde je izašao u DVD izdanju.
* Kako danas vidite tu tešku, metaforičnu priču o zlu koje se stvara u ratnim okolnostima i u događajima koji iz ljudi izvlače najstrašnije porive?
- „Neprijatelj“ je vrlo intiman u smislu mojih autorskih opsesija i pogleda na stvari kao što su sukobi, rat, ludilo i besmisao mržnje. Od svih filmova koje sam napravio, najviše stojim iza njega. Drago mi je što će, kako se pokazuje, imati dugačak i uzbudljiv život, jer na „Jutjubu“ nailazim na hiljade komentara i rasprava, i vrlo mi je prijatno kada vidim da i ljudi sa prostora bivše Jugoslavije, čak i stranci, razgovaraju o tom filmu. Mislim da je to prava nagrada.
DUHOVNA OAZA
NEDAVNO ste imali premijeru „Vojne akademije“. Da li je za vas kao poznatog „hororistu“, taj izlet na „teritoriju“ koja nije vaša odraz radoznalosti ili rezultat kompromisa?
- Ne možete celog života da radite stvari koje vas apsolutno prezentuju. Imam potrebu da sebe uposlim i u stvarima koje možda nisu direktno moja ideja i „teritorija“. Možda me „Vojna akademija“ u odnosu na ono što sam do sada radio ne predstavlja u potpunosti, ali ona je za mene zaista bila vrsta izazova, i drago mi je što sam ušao u taj projekat. Pre svega, zbog scenariste Gordana Mihića, a onda i zbog popularnosti i uticaja koji je TV serija imala na mlađu publiku. U ovo vreme potpune vulgarizacije i obesmišljavanja gotovo svih moralnih i životnih vrednosti, koji se plasiraju sa raznih televizija, „Vojna akademija“ u tom smislu predstavlja neku vrstu duhovne oaze, i to je ono što mi znači.