Vitezović: Nisu mladi krivi
22. 02. 2013. u 11:55
Milovan Vitezović o "Šeširu" i "Lajanju", prošlosti i budućnosti: Moje iskustvo govori da su ovo romantičnije generacije od nas i da se traže na nesigurnim mestima jer im sigurnija ne nudimo
OŽIVEO je Vuka Karadžića, Radoja Domanovića, Dimitrija Tucovića. Pisao o kraljevima i kneževima Srbije. Dao uputstvo poslanicima i ministrima kako da postanu Nikola Pašić.
Ipak, najveću popularnost doneli su mu maturanti - obični u "Lajanju na zvezde", manje obični u "Šeširu profesora Koste Vujića". Ove druge trenutno gledamo na Prvoj, u seriji koja će, veruje pesnik, pisac, scenarista, aforističar, profesor - Milovan Vitezović - doneti osmeh Srbiji.
- Gledao sam prvu epizodu. Prilagođavam se prvo oživljenoj priči, potom likovima. To su pre svega autorova gledanja, sa uživanjem i zakeranjem - kaže Vitezović i otkriva koliko se serija i film razlikuju od slika koje je imao pišući roman. - U romanu i TV filmu s Pavlom Vuisićem sve se događalo na liniji profesor - đaci i za samo poslednjih sedam maturskih dana, i u odnosu na seriju deluju kao sažetak razvijenijih priča. Đaci su više došli do izražaja, a Berček se u naslovnoj ulozi razmahnuo i među đacima i profesorima i spram kralja Milana i cele prestonice. Više je i ljubavi i više radovanja životu. Serija će razvedriti Srbiju, kao što ju je već razvedrio film, koji je upravo na švedskom Festivalu balkanskog filma osvojio glavnu nagradu publike.
* Da li vam se nekad desilo da niste bili zadovoljni kako je reditelj pročitao vašu priču?
- Onaj za koga sam sumnjao da neće na pravi način pročitati priču, nije ni imao prilike da je radi. To je važilo i za tuđe priče koje sam kao urednik RTS odobravao za rad. Šotra i ja se znamo decenijama. Najpre sam mu bio urednik, a onda autor, i razumemo se dovoljno, ali ne kažem sasvim. Kad on režira, ja sam siguran. Sve što smo radili bio je događaj, bilo u igranim ili u igrano-dokumentarnim filmovima: "Lajanje na zvezde", "Kneževina Srbija", "Kraljevina Srbija", "Gde cveta limun žut" i sada "Šešir profesora Koste Vujića". Ipak, na neki način mi je žao što nismo "Šešir" kandidovali za Oskara. Nismo želeli da izlažemo film klanovskim prepucavanjima onih za koje je Šotra Džon Ford.
- Ne mogu govoriti o mukama drugih i ne bih se sporio sa njihovim etičkim i estetičkim nazorima, ali znam da kao ondašnji urednik, odgovoran svojoj savesti, najmanje 60 odsto sadašnjih programa ne bih ni pomislio da snimamo, a kamoli da pustim na ekrane.
* Iz šešira profesora Koste Vujića izašli su Jovan Cvijić, Mika Alas, Jaša Prodanović... Iz kakvih šešira izlaze današnji srednjoškolci?
- Kao što smo se, posle gledanja prvo TV drame, potom filma i sada serije, ponosili što smo imali takve maturante, tako valja da se ponosimo najboljim iz sadašnjih generacija, recimo maturantima Matematičke gimnazije.
* Neki, ipak, kažu da su nove generacije sve lošije i lošije - i u pogledu obrazovanja i vaspitanja.
- Ne mogu ni kao pisac, ni kao profesor, ni kao otac da sudim o novim generacijama koje nas moraju zameniti. Ako su takve, onda su krivci prvo državni sistem i oni koji ga predstavljaju, zatim roditelji i vaspitači. A mladi nisu krivi koliko ovi drugi koji hoće da amnestiraju sebe i nude im beznađe. Moje iskustvo govori da su ovo romantičnije generacije od nas i da se traže na nesigurnim mestima jer im sigurnija ne nudimo. I znaju dosta. Setimo se na kom je nivou bilo naše znanje u njihovim godinama, a što je njihovo znanje nesistematizovano, kriv je obrazovni sistem.
* I "Šešir" i "Lajanje" govore o maturantima iz nekih prošlih vremena. Da li vas je iznenadio njihov uspeh kod današnjih, "internet generacija"?

Posle Drugog svetskog rata rušenje je dobilo i ideološki karakter. Generacija "Lajanja na zvezde" je poslednja generacija školovana na ostacima Novakovićevog programa. Posle su došle "šuvarice", pa "Bolonja". Mene uspesi ovih naslova ne mogu iznenaditi. Prikazao sam duh svih generacija. "Lajanje" na "Fejsbuku" ima oko 400.000 fanova. "Šešir" je bestseler i u Grčkoj, u više ponovljenih izdanja, a najavljen je i izlazak u Stokholmu na švedskom.
* Često pišete o prošlosti i istorijskim ličnostima. Jeste li od onih koji misle da je nekad sve bilo bolje i lepše?
- Nikada nije bilo bolje, ali smo bili bolji među sobom. Kad se podnosimo, sve je podnošljivije!
* Koju lekciju iz prošlosti nikako da savladamo?
- Da prihvatimo prošlost, i u istini i u mitu. Da bismo znali kakvu budućnost hoćemo, a kakvu nećemo.
* Koji aforizam najbolje opisuje trenutno stanje u Srbiji?
- Srbija je sve manja, ali u jedan aforizam ne može da stane, makar to bio i ovaj aforizam: Kad Srbima bude dobro, biće to kraj istorije!
* Da li ste optimista kad je reč o budućnosti?
- Poništio bih pretke i potomke, poništio bih sav svoj rad kad ne bih verovao u budućnost naroda i čovečanstva.
* Lajete li i dalje na zvezde?
- Za mene laje "Fejsbuk"!