Beogradske priče: “Radiomanijaci“ - preteče današnjih internet zavisnika

Zoran Nikolić

28. 11. 2019. u 12:44

Vezanost za radio program kod nekih slušalaca počela da rađa ozbiljnu zavisnost. Takve ljude tadašnja štampa prozvala je "radiomanijacima"

Београдске приче: “Радиоманијаци“ - претече данашњих интернет зависника

Tridesetih godina prošlog veka jedna sprava postaje dominantna u svakom domu. To je radio-aparat. U vreme kada je tehnologija "dobacila" do tačke kada radio talasi mogu da dopru do svakog slušaoca, jedan medij je ušao u široku upotrebu.

U Beogradu, naravno, nije bilo drugačije nego u ostalim gradovima Evrope. Mediji još nisu pokazali onoliko zlokobno lice kakvo su stekli otpočinjanjem Drugog svetskog rata, pa je uticaj radija bio uglavnom u sferi kulturnog, obrazovnog i zabavnog života.

Uz štampane medije, koji su svakako bili lideri u informisanju, radio emisije dobijaju svoje visoko mesto. Vrlo brzo radio aparat postaje neophodan u svakom domaćinstvu, a postoje i oni koji će spiralu današnje užurbanosti civilizacije vezati za početak emitovanja radio emisija.

Beogradska štampa čak oučava jednu neobičnu pojavu, a to je preterana vezanost pojedinih sugrađana za program, tako da jednu grupu ljudi proziva "radiomanijacima". To su, po svemu sudeći, "preteče" današnjih ovisnika o internetu. Sugrađani od pre osam decenija imali su istu vezanost za radio kao današnji za društvene mreže i neverovatnu potrebu da saznaju ono što se negde emituje, a oni imaju snažnu potrebu da o svemu budu informisani.

Novinar lista "Vreme" iz 1937. godine vatreno analizira ovaj fenomen.


- Ne treba verovati da je radioman zloban čovek - piše u "Vremenu" novinar potpisan kao M. Stefanović.- On čak nije ni sebičan. On je bolestan - izraziti manijak. On pati od jedne jedine fiksne ideje: da mora da sluša svoj radio aparat. Ta fiksna ideja zamenjuje kod njega sve one strasti bez kojih ne bi mogli da žive normalni ljudi. Čitave dane on samo sluša svoj glasnogovornik...


TRIDESETE

Tokom tridesetih godina Beograd je dosegao prilično vidan napredak. Polako su zaceljivale rane posle Prvog svetskog rata, a grad je dobio nova obeležja koja su ga određivala kao modernu metropolu. Otvoren je Beogradski sajam (Staro sajmište), Aerodrom (kojeg se sećamo kao "Starog aerodroma") 1938. godine je imao po 15 međunarodnih letova dnevno, prvi drumski most povezao je dve obale Save...

Pratite nas i putem iOS i android aplikacije