Beogradske priče: Za ćelave - i muka i bruka
09. 03. 2019. u 10:38
Kako je jedna, tobože pariska firma unela veliki skandal 1939. godine, potvrđujući da su prevare i lakovernost stalna pojava na ovom podneblju

Velika afera potresala je međuratni Beograd, a štampa je na sve strane obelodanjivala skandal koji je nastao posle poslovanja tobožnje pariske firme "Interkozma". Prethodno je u javnosti pukla poveća bruka jer su na udaru bili sugrađani koji su ostali bez kose, kao i dame malih grudi. I jedni i drugi su naseli na burnu reklamnu kampanju koja je rezultirala sa bezbroj naivnih i izigranih Beograđana.
Precizno, novine su nabrojale čak 8.600 ćelavih koji je pohrlilo da nabavi preparate "Interkozme".
PROČITAJTE JOŠ: BEOGRADSKE PRIČE: Kulturna istorija Vračara
Novinski izveštaji bili su oštri i precizni: "Senzacionalna afera sa preparatima "Interkozme" uzbunila je celu javnost, jer je veliki broj onih, koji su u očajanju, za velike novce uzimali dobro reklamirana sredstva".
Istražne vlasti su nastavljale svoj rad, pa su prikupile dragocen materijal koji teško tereti vlasnike navodnog pariskog Instituta "Interkozma".
- Prevareni ćelavi ljudi stalno se javljaju policiji, ali se oni upućuju dalje na nadležnost suda - pišu ondašnji dnevni listovi.- Svi tuže gospođu Ljubicu Dragićević-Vojteh, koja je u Beogradu imala zastupništvo.
Novine pišu i kako su "vlasti očekivale da će se iz Pariza javiti nekim pismom direktor Vilko Heger, da bi bar donekle skinuo odgovornost sa ove uhapšene žene. Međutim, iz Pariza nije stigla nikakva vest. Sudeći po svemu Heger se izgubio, da ga na zahtev naših vlasti policija ne bi uhapsila...".

Rasplet
Novinari su uskoro i naslutili rasplet ovog velikog skandaloznog zamešateljstva. Kako su zabeležili te, 1939. godine, "na poslednjem saslušanju žene i oca direktora ovog preduzeća saznalo se sve o radu ovog lažnog instituta u Parizu".
- Moj muž je živeo veoma galantno - rekla je njegova supruga.- Za kratko vreme je potrošio oko 600.000 franaka. Bio je veliki ženskaroš. Žene su za njega bile sve. Jednom sam mu napomenula da štedi novac. On je na to samo odmahnuo rukom i rekao da je naš izvor neiscrpan...
Nadalje novinari beleže kako je Antoniji Heger sada najteže, zbog deteta koje je staro tek 13 meseci. Ona se sada nalazi u Parizu bez materinske nege. Očajna majka stalno plače.
Od nje je potom krenuo rasplet priče, kada je uskoro saznala da institut ne postoji. Jednom prilikom je Vilku Hegeru, vlasniku, čak pisala beogradska zastupnica, kako bi prijavila da neki od preparata nije bio dobar, pošto su neke od pacijentkinja dobile osipe po grudima. Vilko Heger je na to pisanje odogovorio i napomenuo da beogradska zastupnica time pokazuje svoje neznanje, jer je pri spravljanju preparata sigurno upotrebila neku jaču dozu, koja je povredila nežnu kožu na grudima žena. Heger se čak ljutio i govorio da je sramota što mu se gospođa Vojteh takvim pismom obraća jer bi ona te stvari morala bolje da zna kao stručno lice. To je, navodno, značilo da se ona ne pridržava poslatih recepata.
Lažni profesor
Novinski tekstovi potom temeljno analiziraju sve događaje i zaključuju kako je najveća misterija profesor de Grev, po čijim se metodama radilo u "Interkozmi". Povelje i diplome ovog, toliko reklamiranog naučnika krasile su sve prostorije beogradskog zastupništva.
"Kad je publika dolazila da kupuje preparate, bila je prosto zasenjena velikim i sjajno ukrašenim poveljama", beleže novinari. "Sve povelje izdate su doktoru de Grevu, u Londonu i Parizu... Sem toga, u raznim reklamnim brošurama stoje fotografije izvesnih ličnosti..."
Ispod bi, obavezno pisalo: "Ja sam pre mesec dana izgledao ovako, potpuno ćelav. Danas izgledam ovako. Ne znam šta ću da radim sa ovako bujnom kosom."
- Ova reklama je činila mnogo - zaključuju novinari onog doba.- Ljudi su želeli da i sami dožive tako čudo. Ali, pošto je utvrđeno da preparati "Interkozme" nisu urađeni u bilo kakvom institutu nameće se pitanje koji su to ljudi na fotografijama? Istraga će utvrditi da li je njima bilo plaćeno da se jednog puta slikaju ošišani, a drugi put sa kosom...
PROČITAJTE JOŠ: BEOGRADSKE PRIČE: Nastajanje starog keja
Eto, uskoro su i sami potrošači naslutili prevaru. A prevara je ovde uspevala veoma dobro, bilo je prilično lako "posejati" seme i čekati da "rodi". Kako se čini i danas, na ovom podneblju su česte "rodne godine", kao što je to bila 1939...

PANIKA U SKOPLjU
Čim je pukla bruka u beograskoj štampi, njen odjek se osetio i u Skoplju. I oni su, kako je ostalo zapisano, "za skupe pare uništili i one male ostatke kose koja im je ostala". Za 250 do 600 dinara dobili su po nekoliko flašica razno obojene vodice krštene imenom "Losion taj i taj...".
ISTRAGA I ŽENE
Prema istrazi do čijih rezultata je doprla beogradska štampa, utvrđeno je da je u našem gradu zastupništvo "Interkozme" imalo 8.600 ćelavih pacijenata.
- Među njima ima vrlo uglednog sveta. Ćelavost je izbrisala klasne razlike. Za "čarobnu vodicu" došli su bogataši i siromasi sa jednakom verom... Naseli su čak i neki lekari...
Interesantno je da do kraja istrage nije stigla ni jedna tužba od strane žena koje su upotrebljavale preparate za dobijanje lepih grudi. Ipak je to bilo neko drugo vreme, a ženska disrecija mnogo snažnija.
"Iz razumljivih razloga", tumačili su novinari - "to će ostati večna tajna".