Andrićev muzej posećuju brojni strani turisti, najviše Turci (FOTO)

Spomen-muzej Ive Andrića, spada sigurno u najposećenije muzeje ove vrste u Beogradu, i mada pred zgradom na Andrićevom vencu 8 posetioci ne stoje u redovima, primetno je, pored interesovanja koje za ovaj muzej vlada kod poštovalaca književnosti i dela našeg nobelovca, i sve veće interesovanje stranih turista.

Smešten u stambenoj zgradi u centru grada, muzej otvoren 1976. godine u stanu u kome je srpski nobelovac živeo od 1958. godine, sa izloženim delom legata, koji je autor romana "Na Drini ćuprija", "Travnička hronika", "Gospođica" ostavio Beogradu, se suočava sa svim ograničenjima koja idu uz to, jer posete subotom i nedeljom ili tokom održavanja mnogih manifstacija, remete kućni red.

"Ovih dana vidimo redove ispred Narodnog muzeja. To ne možemo da zamislimo na Andrićevom vencu, ali misija ovog muzeja jeste da postoji za sve buduće generacije, za Beograđane, strance. Brojnost publike i posetilaca memorijalnih muzeja ne može biti merilo opravdanosti njihovog postojanja, jer oni mapiraju kulturnu istoriju našeg grada", rekla je Tanjugu direktorka Muzeja grada Beograda Tatjana Korićanac, koji brine o Andrićevom muzeju.

Muzej je prošle godine obišlo 3.558 ljudi, a od početka ove 1.702, od toga 995 đaka.

Među posetiocima su i turisti iz čak 44 zemlje , među kojima i iz Kanade, Alžira, Namibije, Brazila, Čilea, Kolumbije, Novog Zelanda, a da ih najviše dolazi iz Turske, Italije.

Vodič Ana Drnjević iznenađena je interesovanjem dece, ali još više interesovanjem stranaca i time koliko oni poštuju Andrića i cene njegovo delo.


"Prošle nedelje došla je žena iz Irana sa ćerkom i sinom, jer su u turističkom vodiču videli Muzej, a nisu znali ni ko je Andrić. Nakon obilaska tražili su da kupe njegove knjige", kaže Drnjević.







Sačuvani su autentični raspored i izgled ulaznog hola sa bibliotekom, salona, u kome su nastale fotografije iz 1961. kada je Andrić dobio vest o Nobelovoj nagradi, i Andrićeve radne sobe.

U preostalom prostoru, nastalom adaptiranjem dve spavaće sobe, urađena je stalna postavka, koja hronološki prati život i stvaralaštvo nobelovca, sa fotografijama, dokumentima, umetničkim i ličnim predmetima, knjigama i časopisima, odlikovanjima, raspoređenim u 17 vitrina.


Andrić je, podseća, govorio devet jezika i njegova biblioteka je nastajala vrlo promišljeno.

"Čitao je "Don Kihota" i "Fausta" u originalu, tu su i Flober, Zola, španski i portugalski pesnici. Pošto je bio diplomatski predstavnik Kraljevine Jugoslavije i proputovao Evropu, to je koristio da nabavlja stare i retke knjige koje je čitao u originalu", ispričala je direktorka Muzeja grada Beograda.


Rukopisna građa se čuva u Arhivu SANU, ali se u Muzeju može pogledati njegova prepiska i pojedine strane iz rukopisnih izdanja njegovih dela.

U Muzeju je izložen samo deo legata koji obuhvata 4.502 knjige, 1.056 predmeta (nameštaj, umetnička dela), 900 fotografija, a interesovanje istraživača što domaćih što stranih i dalje je veliko.


U centralnom delu izložbe je Andrićeva diplomatska uniforma, a zanimljivo je da je Milica Babić 1933. godine, pre udaje za Andrića, pravila nacrte za uniforme diplomatskih službenika Kraljevine Jugoslavije, pa je Andrić dobio uniformu koju je ona kreirala.

Ovih dana se priprema otvaranje Andrićeve kuće u Herceg Novom, a deo programa otvaranja biće i izložbena postavka "Ivo Andric pisac i (ili) diplomata", koja je proputovala svet, i koja će 16. jula biti postavljena u bašti kuće.