Beogradske priče: Uzori Bata i Dvornik

Zoran NIKOLIĆ

15. 05. 2016. u 11:35

Sećanje na revijalnu štampu, komunalne probleme i estradu s početka sedamdesetih. U širokoj anketi pre 45 godina Beograđani se izjašnjavali o metrou, kukali na konduktere u javnom prevozu, Hoki pevao "Pijem da je zaboravim"...

Београдске приче: Узори Бата и Дворник

Boris Dvornik i Bata Živojinović

SEDAMDESETE godine prošlog veka mnogi smatraju zlatnim periodom u istoriji Jugoslavije, i, po svemu sudeći su u pravu. To je bilo doba bez velikih privrednih turbulencija i stresova, mada je ekonomija samoupravljanja zagazila duboko među stranputice.

Istini za volju, mnogi stariji sugrađani se danas sa radošću sećaju tog doba, jer ni vremena koja su usledila ekonomski nisu pokazala ništa bolje perspektive, a u blagodetima potonje tranzicije "duboko uživamo" i danas.

Ovog puta prelistavamo "Novosti" iz 1971. godine, kao i list "Svet" koji je naša kuća izdavala kao nedeljni časopis. Interesovanja su bila šarolika, estrada bez silikona, a komunalni problemi često na sličan način nesavladivi i onda, baš kao i sada.

Ništa bez metroa

DEBATA oko toga da li Beogradu treba metro zahuktavala se iz sve snage, pa je naš list sproveo anketu među sugrađanima o ovoj važnoj gradskoj temi. U oktobru 1971. godine su ispitivači obišli 27.500 domaćinstava i na osnovu njihovog mišljenja vlasti su dobile uvid u stav stanovništva o ovom velikom saobraćajnom pitanju.

Najavljeno je i "da će kompjuteri srediti podatke i na osnovu njih odrediće da li je Beogradu potreban metro, nove saobraćajnice i linije GSP".

Rezultat je ostao poznat do danas.

Tozovac

Istovremeno, "Novosti" su pokrenule inicijativu za formiranje Muzeja voštanih figura, ali je javnost poklekla na izboru onih koji su zaslužili da budu ovekovečeni u vosku. Omladinski rukovodioci Beograda, poput Zlatana Peručića bili su protiv ove ideje, ali su omladinci glasali za videvši jednu modernu novotariju i svetski trend kao način afirmisanja domaćih velikana. Čak su i Zagrepčani bili oduševljeni, pa su ponudili i da pomognu ako treba, a njihov književnik Gustav Krklec pitao se u šali: "Zar već nemamo dovoljno voštanih figura!?"

Istina, zapelo je i oko toga koje to tačno velikane treba izabrati kao likove koji će biti uzori potomstvu, pa je projekat zaboravljen.

U tom trenutku izgradnja Instituta za majku i dete nije bila okončana već punu deceniju, i građani su oštro protestovali zbog odugovlačenja radova, dok su im nadležni obećavali da će izgradnja biti gotova naredne godine. Novinari pišu kako je tadašnji Institut za zaštitu narodnog podmlatka mogao da primi stotinak bolesnika, a potrebe nabujale prestonice bile su tri puta veće.

"Novosti" se tradicionalno vraćaju i na temu koja, izgleda, nikada neće biti dopričana, pa u oktobru 1971. godine pažljivo analiziraju strukturu zaposlenih konduktera u javnom gradskom prevozu.

- Među 1825 konduktera Gradskog saobraćajnog preduzeća ima obrazovanih mladih ljudi, ali i šizofreničara i psihopata - zaključuju "Novosti".

Hašim: "Pijem da je zaboravim"

Estrada vlada

POPULARNOST glumaca bila je ogromna, a estrada je, u najmanju ruku bila znatno više kultivisana u odnosu na pornografsku bizarnost današnjice.

Sigurno su među najpopularnijima bili Bata Živojinović i Boris Dvornik, u to vreme neprevaziđeni dvojac iz partizanskih, ali i mnogih drugih popularnih filmova i TV serija. List "Svet" bez dileme ih je stavljao na naslovnu stranu kao siguran mamac za čitalačku publiku.

Bard jugoslovenskog glumišta Ljuba Tadić bio je, baš kao i prethodna dvojica, duboko uvažen "od Vardara pa do Triglava", kako je pevala tadašnja patriotska kompozicija, a "narodnjačku" muzičku scenu već su duboko "začinili" Tozovac i njegova generacija.

Među popularne pevače izleteo je Hašim Kučuk Hoki, koji je spevao pesmu "Pijem da je zaboravim", koja je postala kafanska himna mnogih bircuza nekadašnje Jugoslavije.

"OBRAZ UZ OBRAZ"

Milena i Dragan

ESTRADOM sedamdesetih "harali" su Milena Dravić i Dragan Nikolić u popularnoj emisiji "Obraz uz obraz", radijsko novinarstvo dosezalo je vrhunac uz Dejana Đurovića, a glumci poput Vlastimira Đuze Stojiljkovića bili su podjednako dobro dočekani u svim medijima.

Slično je bilo i sa Minjom Subotom, dok je Lola Novaković bila "primadona" zabavne muzike.

Baršunasti glas Miće Orlovića bio je sinonim za perfektnu dikciju, ali i vrhunski profesionalizam. Mnoge dame su ga smatrale neprikosnovenim šarmerom.

Pratite nas i putem iOS i android aplikacije

Komentari (4)

bgcaffe

15.05.2016. 13:00

To je bio život ! Pravi, bez presije, bez pritiska ! Imao se posao bez problema, mogao si i da ga promeniš i da nađeš drugi, bilo je posla na sve strane. Mogao si da prenoćiš na klupi na parku da ti ne fali dlaka sa glave. Deca ( bio deo toga ) su odrastala uz najbolje edukativne emisije, uz prave crtaće , bez nasilničkih scena u njima. MI smo se nekada igrali napolju : tak-tak, žmurke, fudbal do iznemoglosti, jurke i td..bili smo kreativni. A sada ? Deca su uz tablete, telefone, kompove...

VRBAŠANIN

16.05.2016. 10:42

To su pravi glumci ljudi koji nikada neumiru ostaju u našim srcima i nikada ih ne prepuštamo zaboravu .

Miki

16.05.2016. 13:19

Rodjendan sam 77-dme, ali se odlično secam srecnog djetinjstva od tamo 85-te do pocetka prokletih 90- ih, kada sve kreće naopako, od rata, do totalnog kulturoloških preokreta u svim sferama društva ,a najviše je bio pogođen televizijski program i da kažem estradni svet, sve je krenulo u nekom jako loš pravcu. Kad se setim Opstanka, Branka Kockice, Dozvolite da se obratimo, , Igre bez granica, pa starih serija i filmova, a danas, danas je pravi horor upaliti televizor i videti sta se pusta.