Beogradske priče: Bezimeni Brankov most

Z. NIKOLIĆ

09. 10. 2013. u 11:03

Jedna od najpoznatijih građevina zvanično posvećena bratstvu i jedinstvu. Gradske vlasti ga nikada nisu preimenovale, a ne znamo ni po kojem pesniku nosi ime

Na mestu gde se nekada nalazio Most kralja Aleksandra, prvi drumski most koji je 1934. godine opkoračio Savu, od 1956. godine stoji građevina koja je ponela ime Most bratstva i jedinstva.

Kako se blagovremeno „upokojilo“ bratstvo i jedinstvo, Beograđani su imali potrebu da promene ime ovog mosta, jer je delovalo rogobatno, a i sve manje - istinito.

Prozvali su ga Brankovim mostom, ali najveći broj žitelja glavnog grada i danas ne zna tačno po kojem je to Branku most poneo ime. Najviše sugrađana misli da je tako nazvan po Branku Ćopiću, koji je skokom sa mosta na desnu savsku obalu ovde okončao život. Međutim, to nije istina.

I pre toga, stanovnici glavnog grada prozvali su ovaj most imenom koje danas nosi, ali po nastavku na Brankovu ulicu. Dakle, ako je suditi po mišljenju i osećanjima Beograđana, ovaj most „krstili“ po imenima dva velika umetnika. Jedan je Branko Radičević, koji je nekada davno živeo u ovoj ulici, u kućici na tadašnjem broju 31. Kako beleži Dimitrije Đorđević, jedan od hroničara starog Beograda, ta kuća odavno više ne postoji, jer je srušena u doba kada je ova ulica proširivana.

Drugi je bio dobrodušni pesnik i pisac Branko Ćopić, čovek čiji je umetnički trag ostavio značajan pečat tokom druge polovine 20. veka.

- Ako ćemo precizno, ovaj most je takozvani Brankov most - ispravlja nas arhitekta mr Bojan Kovačević. - Istina je da gradske vlasti ovoj građevini nikada nisu zvanično promenile ime, pa, ako ćemo pošteno, on i danas nosi ime Most bratstva i jedinstva. To što Beograđani ovaj podatak ne znaju, nije njihova krivica. Gradska administracija je i ovde napravila veliki propust.

Koliko je Beograd neobičan grad, i kako njegovu istoriju čine čudne, a ponekad i krajnje ironične anegdote, potvrdio nam je i književnik Matija Bećković, koji nam je ispričao priču o prvom Ćopićevom dolasku u Beograd.

- On je bio mladić i stigao je u glavni grad vozom - pripoveda Bećković. - Trebalo je da se nađe sa ujakom, ali zbog neke zabune nije uspeo da dođe do njega. Tumarao je nepoznatim gradom sve do večeri, a kako je bio bez novca, morao je negde da potraži makar kakvo prenoćište. Tako je potražio zaklon ispod mosta. Ispod mosta koji po mnogima, danas, nosi njegovo ime.

DVA PRELAZA Istini za volju, Brankov most čine dva odvojena mosta. Jedan je napravljen 1956. godine, a svečano ga je otvorio Svetozar Vukmanović Tempo. Tokom sedamdesetih godina obim saobraćaja u gradu naglo je rastao, pa je bilo nužno da se mostu doda još jedan „blizanac“. To je bila građevina koja je rasla paralelno sa postojećim mostom, da bi mu na kraju izgradnje bila „privučena“ i na taj način smo dobili još tri trake ove važne saobraćajnice.



GOSPODSKA ULICA

NA mestu današnje Brankove ulice nekada se nalazila Gospodska ulica. Prema beleškama Dimitrija Đorđevića, „Odbor stare beogradske opštine tako je krstio ovu ulicu jer su u njoj stanovala sve sama krupna gospoda“. To su bili ministri Jovan Marinković, Kosta Magazinović, Aleksa Simić, Jevrem Grujić, Nikola Krstić, Jovan Bošković...

- Starom Gospodskom ulicom, u svoje vreme, prolazili su i knez Miloš i knez Mihailo, kad god su iz svoga dvora išli u Sabornu crkvu - beleži Đorđević. - Tuda im je bilo i bliže i udobnije nego preko Terazija. Oni su onda iz Dvora prolazili pored „Londona“ i ulazili u Ulicu kraljice Natalije, koja je onda imala dva imena. Od Ulice kneza Miloša do Balkanske zvala se Ministarska ulica, a od Balkanske do Zelenog venca zvala se Abadžijska.

Prvo zabeleženo srpsko groblje u Beogradu bilo je iznad današnjeg Zelenog venca, u oblasti Ulice maršala Birjuzova, pa je zato, pre nego što je ulica postala Gospodska, nosila ime Grobljanska.

Pratite nas i putem iOS i android aplikacije