Beograd: Kosančić još čami u podrumu
09. 04. 2011. u 21:53
Jednu od najstarijih kuća i simbol poznatog dela Beograda, ubijaju vreme, nemar i papirologija. Dozvolu za obnovu vlasnici čekaju od 1997. godine
DOZVOLU za rekonstrukciju potpornog zida zgrade na Kosančićevom vencu 13, zaštićenog kulturnog dobra, vlasnici su dobili pre nekoliko dana. To i ne bi bila vest, da je nisu čekali „samo“ 20 godina.
Bistu Ivana Kosančića, koju su vandali srušili još 2009, porodica Ristić moći će da vrati u nišu na zidu tek pošto rekonstruiše i opasno ulegnuti krov i prastaru fasadu. Međutim, stanari broja 13 ne gaje nadu da će se to brzo desiti, iako je Zavod za zaštitu spomenika Beograda još 1997. prihvatio projekte za obnovu fasade i krova.
- Lakše je sazidati i legalizovati hiljade bespravnih kvadrata nego za sopstveni novac obnoviti svoju kuću - jetko kaže arhitekta Jelica Ivanović-Ristić. - Birokratama je trebalo 20 godina da napišu dozvolu za obnovu potpornog zida dvorišta, a dotle se njegov veliki deo obrušio niz padinu. Brine nas da li ćemo papire za rekonstrukciju krova dobiti pre nego što nam se sruši na glavu.
Sagovornica „Novosti“ ističe da Ristići ne traže novčanu pomoć za rekonstrukciju kuće, već samo da birokratija uradi svoj posao.
- Ova kuća sagrađena je još 1892. i simbol je Kosančićevog venca - kaže Jelica Ivanović-Ristić. - Međutim neprestano odlažemo početak rekonstrukcije jer još uvek nisu stigle sve dozvole s gradskog i opštinskog nivoa. Nažalost, mi nismo usamljen slučaj, i susedne zgrade imaju slične probleme iako se nalazimo u zvanično zaštićenoj kulturno-istorijskoj celini.
Stanari starih zgrada u kaldrmisanim ulicama najstarijeg dela prestonice kažu da im je dozlogrdilo da svoje kuće u lepom izdanju gledaju samo na mnogobrojnim romantičnim razglednicama i turističkim vodičima. Mnogi strani turisti koji ovde zalaze najčešće ih pitaju zašto je toliko parkiranih automobila, zašto su zgrade zapuštene i gde je nestao zaštitni znak Kosančićevog venca, bista kosovskog junaka Kosančić Ivana, rad vajara Petra Ubavkića.
- Otkako su vandali srušili bistu 2009, nijedna naša institucija nije se interesovala za nju - kaže Jelica Ivanović-Ristić. - Dakle, Kosančić Ivan ne nedostaje Beogradu, a nas strani turisti pitaju gde je spomenik koji su gledali na fotografijama. Kako da im objasnim da ga čuvamo u podrumu i da ne možemo da ga vratimo na mesto sve dok ne rekonstruišemo fasadu, a to ne možemo da uradimo dok ne dobijemo dozvolu, na koju čekamo 14 godina. Komšije u šali kažu da je Kosančić Ivan poginuo prvi put na Gazimestanu i ušao u ep, a drugi put je pao u Beogradu i završio u podrumu.
ris
09.04.2011. 22:30
Takvi smo mi Srbi.
@ris - Можда сте "ВИ" заиста такви, али немојте онда сами себе (погрешно?) називати Србима и све остале поистовећивати са таквима.
bio sam u slićnoj situaciji sve sam uradio na svoju ruku imao sam problema jer sam na istoj opštini sve se dobro zvaršilo jer sam radio sam mesecima jer mi to struka čak sam dobio phvalu od istih takođe od komšiluka. oću da napišem da može i ljudski.
Ko je taj, imenom i prezimenom, koji nedozvoljava da se sačuva značajno delo srpske kulture.
Na zapadu posednici se kazhjavaja ako ne odrzavaju svoje kuce.Vidim da u Beogradu nije takva stvar.Neznam koji je pravi razlog. Posle opravke moga krova kijim sam i informirao opstinu ulici Knicaninovoj, Ispenktori Starog Grada su zabranili prilaz i njegovo odrzavagne ka pejnagne na tavan gde smo stalno i vus susili, navodeci po tom da sam i stepenice opravio. U drugim zemljama ima dosta dobrih primera, ako se dozvola ne dobije pesle dva meseca ona je automatski na snazi.
Komentari (6)