VELIKA JABUKA MIRIŠE NA MARIHUANU: Reporter "Novosti" u živopisnom NJujorku - gradu koji nikada ne spava

Ima nečeg u okeanskoj bistrini svetla nad Njujorkom. Fotogeničan i prijemčiv za objektiv foto-aparata, vreba artističkom vizurom iz svakog ugla. Ovde su svi umetnici, bar na jedan dan. I svi su domaći, i stranci, u isti mah.

ВЕЛИКА ЈАБУКА МИРИШЕ НА МАРИХУАНУ: Репортер Новости у живописном Њујорку - граду који никада не спава

Foto: Goran Čvorović

- Naša američka istorija nije duga. Nekome ko dolazi iz Evrope to može da pomogne da se na trenutak oslobodi balasta povesti – objašnjava svoj pogled na tradiciju sredovečna Njujorčanka u podzemnoj železnici na dolasku u grad.

Veliku jabuku, kako se ovom gradu zbog nagrada na konjskim trkama tepa ceo vek, godišnje poseti pedeset miliona ljudi. Lako se prepoznaju na ulici. Gotovo svakome od njih u rukama mobilni telefon koji se besomučno okreće u svim pravcima, ne znajući šta bi pre zabeležio.

Iako istorija nije duga, vidljiva je na svakom koraku. Silazak u metro neminovno budi sećanja na davno vreme kada su bušeni podzemni tuneli. Mozaici od fajansa s nazivima ulica i dalje su zadržali prvobitni oblik s dubokom vremenskom patinom. Svod pridržavaju stubovi od čeličnih šina, dok onim pravim šinama klize nove kompozicije, ali dizajnirane na stari način.

Moglo bi se reći da susret sa zavodljivim Njujorkom predstavlja tačno doziranu kombinaciju druženja s prošlošću i budućnošću. Prastari aparati za kupovinu karata u podzemnoj železnici ipak imaju taktilne ekrane. I tako je gde god da se čovek okrene. 

Gore, na ulici, živahne uske avenije na kojima vri kao u košnici i s kojih pogled teško doseže do oblaka od visine oblakodera. Nema više starih "bjuika", "ševroleta" i "dodževa". Automobili su se smanjili, najveći broj njih je sličan onima na koje smo navikli i na evropskim bulevarima. I legendarni žuti njujorški taksi sada je "uvučen" u poznati model japanskog hibrida. Šetajući njujorškim trotoarima čovek tako za trenutak oseti manje otuđenje u odnosu na Stari kontinent. Osim kada pogleda na cene na benzinskim pumpama. Kada se galoni preračunaju u litre, a dolari u evropske novčanice, litar košta manje od evra!

Praktično sve ostalo je basnoslovno skupo. Kafa s nogu pet dolara, hamburger sa slaninom, mali pomfrit i gazirano piće u sada popularnom restoranu brze hrane koji nosi ime pet momaka – 25. Neodoljiva crvena sočna jabuka u Velikoj jabuci, komad, u gradskom marketu u blizini Pete avenije, 2,35.   

Njujork je grad zvukova. Neprestano se prolamaju sirene policije, hitne pomoći i vatrogasaca, prošarani glasnim dozivanjem naširoko rasprostranjenih prodavaca burgera i hot-dogova iz kamioneta parkiranih duž ivičnjaka, sve to zaokruženo muzikom iz gradskih rikši. Sa jedne od njih, koja se, puput muve otkinutih krila, na dečju radost starijeg para turista, neprestano vrti u krug čekajući zeleni signal na semaforu, odzvanja poznata melodija Glorije Gejnor "Preživeću". 

Njujork je i grad svetla. Milioni najraznobojnih lampica sklapaju se u već poznatoj scenografiji na Tajms skveru u stotinama reklama za najrazličitije spektakle i proizvode. Na uglu Sedme avenije i 47. ulice, pred ulaskom na zabavu u poznati hotel, svim ovim bojama, kao da nisu dovoljne, svoj doprinos pod tačkastim reflektorima daju dve plesačice zaigrane za svoj groš.

To je i grad mirisa. Od kako je pre tri godine dozvoljena upotreba kanabisa, količinama u lične svrhe, vonj marihuane nadaleko se širi njujorškim ulicama. Vreba iz svakog ćoška, ulaza, bloka. Čini se da je postao miris ovog grada.

Njujork je kuća beskućnika. Kartonske kutije niču trotoarima kao raskošni dvorci neuspešnih tragača za američkim snom. Nad njima bdiju različita udruženja i pojedinci koji im donesu ćebe, parče mesa ili krofnu, da ih podele pod velikim njujorškim nebom.    

Ovo je i mesto uličnih govornika. Usamljenici prolaze sa krstom i zvonom u ruci, stoje ispred marketa, sede u parku i, zalgedani u daljinu, recituju, upozoravaju, propovedaju. To je i grad uspešnih poslovnih ljudi koji, u hodu, umeju da pojedu ručak prelazeći pešački prelaz, s jedne na drugu stranu ulice.

Njujorčani su ljubazni. U principu ne odgovaraju na prvu loptu, naviknuti na čudake koji zagovaraju i traže sve i svašta, ali kada se uvere da spadate u okvire normale, do tančina će vam objasniti put, a ponekad vas, čak, i odvesti tamo gde ste krenuli. Za čas tad zapodenu konverzaciju. To važi i za policiju.   

U gradu ogrezlom u kriminal, u kojem je red krajem devedesetih uveo tadašnji gradonačelnik Rudolf Đulijani, može sada da se zađe čak i u Harlem i Bronks, slobodno se putuje autobusom i čistim kompozicijama metroa. Ipak, u zemlji ekstremnog nasilja i drastičnih kazni, gde se oružje slobodno prodaje, ali može da se ode i trista godina u zatvor, treba, svakako biti oprezan. Iza sedišta taksiste stoji upozorenje da napad na njega povlači 25 godina robije. Za svaki slučaj.

Turisti se opuštaju u Centralnom parku vozeći se u gizdavim konjskim kočijama boje slonove kosti, dok poslovni ljudi iz okolnih solitera, sišli na brzinu, sede zavrnutih nogavica na livadi i jedu podnevni sendvič. Tek venčani, mladi par, ona u beloj venčanici, on svečano odeven, u pratnji kumova i jednog prijatelja, kreću, odavde, u novi život, praćeni notama pesme "Moć ljubavi" i svegovorećim rečima "Jer, ja sam tvoja žena, a ti moj čovek".

U oko objektiva upadaju fotogenični grafiti, fasade od crvene cigle sa spoljnim metalnim stepenicama u senci tek procvetalog drveća i dim koji fumatom i sepijom senči uličnu razglednicu, proistekao od davnog i nepromenjenog načina proizvodnje struje, namenjen klimatizaciji, grejanju, pa čak i sterilizovanju medicinskog materijala.    

Stranci kupuju ploče džez majstora koje su ponovo ušle u modu, odlaze da odahnu u Njujoršku javnu biblioteku ili muzej Moma u koji je na velika vrata ušlo i naselje Cerak Vinogradi. Pošto-poto nastoje da se uspnu na žičanu ogradu Bruklinskog mosta da bi fotografski i sami postali deo istorije. Kolačasti oblaci s Atlantika trude se da im ulepšaju sliku.

ENGLESKI, ALI I ŠPANSKI

MnogoJužnoamerikanaca našlo je uhlebljenje u Njujorku. Uz engleski, vidljiv je i veliki broj obaveštenja i napisa na španskom. Za strance čudno, ali mogu da se sretnu i oni koji govore samo ovaj jezik, poput osoblja u nekim hotelima. U SAD, pa i tako i u Njujorku, ne postoji službeni jezik, ali se engleski, naravno, daleko najviše koristi.  

PIJU SAMO AMERIKANCI

Za kupovinu alkoholnog pića u marketima potrebno je da se skenira američki dokument da bi se utvrdilo godište. Strani pasoš i sede vlasi ne pomažu. Pivo možete da popijete na tribinama košarkaške utakmice, ali ne i u restoranu brze hrane. Svet naglavačke, u odnosu na ono na šta smo navikli.

Foto: Goran Čvorović

Tajms skver

Foto: Goran Čvorović

 

Foto: Goran Čvorović

Bruklinski most

Foto: Goran Čvorović

Spoj starog i novog

Foto: Goran Čvorović

Živahno

Foto: Goran Čvorović

Soliteri paraju nebo

Foto: Goran Čvorović

Artistički grafiti

Foto: Goran Čvorović

Automobili su se "smanjili"

Foto: Goran Čvorović

Grad koji nikada ne spava

Pratite nas i putem iOS i android aplikacije

Pratite vesti prema vašim interesovanjima

Novosti Google News

Komentari (1)

UČINIĆEMO SVE DA SE KAO ZEMLJA UZDIGNEMO POSLE OVOG UŽASA Vučić položio cveće u školi Vladislav Ribnikar (FOTO)