Klan koji kontroliše svet
24. 02. 2015. u 18:03
U osnovi poslovanja porodica Dipon, Rokfeler i Rotšild su poslovne, finansijske, političke i medijske mahinacije. Demokratija je samo jedan oblik vladanja

Od 1910. do 1920. godine naučnici Diponovih istraživačkih instituta izmislili su čitav niz novih proizvodnih procesa koji su bazirani na preradi nafte i koji ozbiljno zagađuju životnu okolinu. Gotovo da ne postoji ijedan hemijski toksin, a da u njegovom stvaranju glavnu ulogu nije igrao interes ove dinastije. Njihove kompanije su danas vodeći proizvođači veštačkih vlakana u svetu. Vlasnici su patenata za celofan, celuloid, metanol, najlon, rajon, plastiku, teflon... Danas su glavni poslovi Diponove korporacije hemija, veštačka vlakna i svi polimeri. Oni su jedan od četiri najveća proizvođača agrohemije u svetu. Ako se ima u vidu činjenica da konoplju osim skakavaca ne napada skoro nijedna štetočina, onda je jasno da bi poslovi Dipona sa pesticidima u ovom segmentu bili slabo isplativi.
Diponova kompanija je 1920. godine proizvela olovni aditiv za benzin-tetrahil. U to vreme porodica je bila vlasnik “Dženeral motorsa” (kasnije su ga prodali) i formirali su 50:50 zajedničko ulaganje sa “Standard oilom” (danas “Ekson”) u vlasništvu porodice Rokfeler kako bi zajedno lakše ovladali svetskim tržištem u plasmanu ove hemikalije. Međutim, 1924. obelodanjeno je da je 80 posto radnika, koji su radili na proizvodnji ove hemikalije umrlo ili doživelo teško trovanje. Mnogi od njih su imali i teška nervna oštećenja koja su se manifestovala halucinacijama, pa je jedna Diponova fabrika za proizvodnju tetrahil olova nazvana “Kuća leptirova”. Ipak, zahvaljujući uticaju familije u političkim krugovima i reklamnim kampanjama, izbegli su bilo kakve restrikcije, pa se ovaj aditiv i danas proizvodi, a njegove olovne čestice, koje se vetrom lako raznose, stalno zagađuju gradske atmosfere.
Diponovi su prokrčili put sumpor-dioksidu, olovnom benzinu... Izlivi opasnih materija iz njihovih postrojenja vešto su zataškavani. I pored brojnih sudskih procesa koji se protiv njih vode, nijedan sudija ih nije do sada pozvao na odgovornost ili zatvorio neku fabriku. Diponove korporacije su i danas najveći zagađivači prirode.
Diponovi rade u 65 zemalja i polovina njihovog profita ostvarenog u 1999. godini, teškog oko milijardu dolara, bila je ostvarena izvan SAD. Diponova transglobalna moć je, kao i kod sličnih moćnih svetskih finansijskih dinastija sakrivana od javnosti. Nikada nisu bili na nekoj od Forbsovih listi najbogatijih ljudi. U svetu biznisa se pojavljuju pod imenima raznih kompanija. Njihovi brendovi su: Nylon, Teflon, Gore-Tex, Lycra, Silverstone, Stainmaster, Antron, Remington i benzin koji se prodaje pod imenom Jet i Seca.
Jednu milijardu dolara godišnje Diponovi troše na istraživanje u oblasti poljoprivrede, farmaceutike i biotehnologija. Cilj im je da u 21. veku proizvedu što više proizvoda od biljaka i mikroorganizama kroz genetski inženjering. To uključuje genetski modifikovane biljke iz kojih se proizvode plastika, industrijski enzimi za farmaceutiku i kozmetiku.
Plan je da se deo u globalnom tržištu semenske robe iskoristi za prodaju ovih biotehničkih proizvoda direktno farmerima. Diponovi ovo javnosti predstavljaju, uz njihov poznati cinizam, kao “zelenu tehnologiju”, a iza toga se krije povećanje profita nelojalnim sniženjem prodajnih cena.
U ovu kategoriju spada i biznis sa biodizel gorivom (prave i biobutan), koji su i neke naše institucije prikazale kao “ekološko gorivo budućnosti”. Otrovne kiseline koje se u procesu pravljenja biodizela moraju koristiti nisu predstavljene javnosti. Posebno krije gde će se one (otrovne kiseline) deponovati. Sve opasne sastojke, koji se u proizvodnji biodizela koriste, proizvode Dipon kompanije.
Sve skuplja eksploatacija nafte (ali i tendencija koncentracije moći naftnog biznisa u Rusiji) vodi ove jurišnike za profitom u traženje novih jeftinih tehnologija koje mogu skupo prodati.
Dipon su bili jedna od porodica koje su učestvovale u formiranju Komiteta za intelekualno vlasništvo preko koga su vršile pritisak na američku vladu da donese zakonsku regulativu u Svetskoj trgovinskoj organizaciji kako bi naterali brojne zemlje da donesu posebne uredbe za patente o biljnim varijetetima u industrijskim procesima. Ovi zakoni trebalo bi da omoguće Diponima da se šire na profitabilna nova tržišta. Posebno su zainteresovani za poljoprivredu i farmaceutsko tržište u Brazilu, Indiji i čitavoj Aziji i bivšim sovjetskim republikama. Naravno, i Balkan spada u tu sferu uticaja.
Vratimo se na početak naše priče. Moćne porodice Dipon i Herst su napravili poslovni dil sa porodicom Rokfeler koja je tada ušla u najveći posao ikada - distribuciju nafte i njenu preradu.
Zadržimo se malo i na Rokfelerima.
Porodice Dipon, Rokfeler i Rotšild vezane su u jedan poseban aristokratski elitni klan koji se naziva “međunarodni bankari”. Aktivnosti ovih bankara bile su verovatno veliki podsticaj u izbijanju i Prvog i Drugog svetskog rata. Svima je jasno da nijedan rat ne izbija spontano, a posebno ne svetski. Za svaki rat države se dugo pripremaju.
U samoj srži poslovanja ovih porodica bile su poslovne, finansijske, političke, propagandne, medijske mahinacije. Mahinacije su vidljive u celokupnom biznisu porodice Rokfeler, odnosno njenog osnivača Džona D. Rokfelera. Prevara sa marihuanom je imala za cilj da se zabarani konoplja i svaka njena industrijska upotreba stavi pod kontrolu porodičnog kartela, kako bi se uklonila konkurencija. Čuvena je rečenica “pobožnog” Džona D. Rokfelera: “Konkurencija je greh”. Za ove biznismene jedina “božija zapovest” koju oni slede je ostvarivanje apsolutnog trgovačkog monopola u čitavom svetu. Bez obzira na cenu, bez obzira na to koliko ljudskih života zbog toga treba žrtvovati. Današnja priča o demokratiji, suverenim nacionalnim državama sa parlamentima i vladama, i slobodnom tržištu je priča o vlasti. I demokratija je samo jedan od oblika vladanja. Svet već vekovima kontroliše privatni korporativni biznis, na čijem čelu je nekoliko dinastija i njihova kartelska politika.
Kako to izgleda u praksi najbolji primer je istorijat nastanka tako moćne kompanije kao što je bio Rokfelerov “Standard oil”. Iako se u njihovoj zvaničnoj biografiji navodi da su se Rokfeleri obogatili u poslovima sa naftom, to nije tačno. Oni su se obogatili poslovnim mahinacijama. Jer to je oblast koju najbolje poznaju.
Porodica Rokfeler je zapravo američki interesni ogranak pomenutog međunarodnog bankarskog kartela koji već tri veka ima sedište u Londonu. Ranije su bili u Veneciji. Za ove bankare današnje “nezavisne” Sjedinjene Američke Države su i dalje njihova kolonija.
Deda joova
16.10.2017. 16:10
Ovo pevazilazi mogucynosti poimanja moog matorog moozgaa, ali imam utisak da cura zna znanje, pa me zaista ccudi da neemaa komentara.Ako ipak imam prvo da nessto komentarissem ja bi ovako:- Ako je to uglavnom tako kako Ivana izlazze, dal je bolje za male drzzave, kao Srbija, da se potrude i uzmu kolko tolko uccesscya u svemu tome ili da se drzze podalje ?Ajde Ivonice... nastavi...
Komentari (1)