Gluma porodični zanat

PRVE pare zaradio je za vreme okupacije, jer je trebalo nekako preživeti... Tako je, kao dete, počeo da trguje s Nemcima. Prodavao im je rakiju, "sarađivao" sa okupatorom. Nije dobijao novac, već margarin, marmeladu..., i maltene je sam izdržavao porodicu. Kada je postao glumac, prvo je igrao na radiju. Po sopstvenom tvrđenju, počeo je karijeru vrlo traljavo i dugo je na sceni bio samo brat Mire Stupice. Tako su ga i primali u pozorištu. Posle prvih uspeha, ipak je ubedio sebe da je pravi izbor da bude glumac i da ima šanse da napravi karijeru.

Rođen je u Beogradu 1929. godine. Životna storija, prema mišljenju mnogih, našeg najduhovitijeg i najšarmantnijeg glumca, ima holivudske momente. Kao dete, sanjao je da vozi tramvaj, što ga je kasnije odvelo u tehničku školu i Industriju motora "Rakovica", gde je bio zaposlen. Ipak, krenuo je putem svoje starije sestre, glumice Mire Stupice.

- Kod nas u familiji važi deviza: Kada dete nije nizašta, baci ga na glumu. Tako je bilo i sa mnom. Probao sam ovo, probao ono i, "inficiran" od sestre, postao sam glumac. Sin se "inficirao" od mene, i eto, to tako ide ukrug.

Todorović je napustio Mašinski fakultet u Beogradu da bi upisao Pozorišnu akademiju. Diplomirao je 1956. godine u klasi profesora Joza Laurenčića.

Do 1957. godine bio je član Beogradskog dramskog pozorišta, potom od 1957 do 1961. Hrvatskog narodnog kazališta u Zagrebu, gde se ističe u američkom repertoaru - Artur Miler, Tenesi Vilijams, a od 1961. do 1983. godine beogradskog Ateljea 212, gde postiže veliki uspeh glavnom ulogom u "Arseniku i starim čipkama".

Na filmu debituje 1967. likom kolebljivog i neurotičnog partizana u "Koracima kroz maglu", Žorža Skrigina, a onda mu se vraća tek u drugoj polovini sedamdesetih godina - s pojavom generacije reditelja praške škole, u "Nacionalnoj klasi" Gorana Markovića i "Posebnom tretmanu" Gorana Paskaljevića.

Posle uspeha u filmu "Maratonci trče počasni krug", Slobodana Šijana, tumači uloge u "Balkanskom špijunu", Dušana Kovačevića, "Domu za vešanje", Emira Kusturice, kao i u filmovima: "Koraci kroz maglu", "Roj", "Stići pre svitanja", "Poseban tretman", "Mister Montenegro", "O pokojniku sve najlepše", "Balkan ekspres 1 i 2", "Tajvanska kanasta", "Ko to tamo peva", "Podzemlje", "Profesionalac". Glumio je i na televiziji u serijama "Sivi dom", "Diplomci", "Ceo život za godinu dana", "Ljubav, ah ljubav" i "Rađanje radnog naroda".

Od 1964. do 1969. godine u Zagrebu je igrao u predstavama "Smrt trgovačkog putnika", "Bebi dol", "Zvjezdani časovi čovječanstva"... Najdužu glumačku etapu imao je u Ateljeu 212 u Beogradu, gde je ostvario uloge u predstavama: "Arsenik i stare čipke", "Sprovod", "Krmeći kas", "Razvojni put Bore Šnajdera", "Kape dole", "Druga vrata levo", "Mrak i šuma gusta", "Pseće srce", "Radovan III", "Maratonci trče počasni krug", "Čudo u Šarganu", "Audijencija Vernisaž" i "Veština". U Zvezdara teatru igra u "Mrešćenju šarana", pa "Pazarnom danu", "Lari Tompson - tragedija jedne mladosti" i "Povratku".

Sama pojava Bore Todorovića, njegov hladan izraz lica na TV ekranima i filmskom platnu, decenijama izaziva salve smeha gledalaca. Bard našeg glumišta dobio je Sterijinu nagradu za ulogu u predstavi "Maratonci trče počasni krug", potom "Zoranov brk", "Ćuran", zlatni medaljon "Ljubiša Jovanović" i nagradu "Pavle Vuisić" za životno delo. Filmske nagrade: "Zlatna klapa", "Zlatni ekran", a Gran pri mu je pripao za ulogu u filmu "Profesionalac" u Kanu, 2003. godine, dok je "Dobričin prsten" dobio za maestralne uloge u pozorištu.

- Za ovu nagradu uglavnom predlaže svako svoga, a ja sam dugo slobodan umetnik. Kada su mi rekli da sam dobio "Dobričin prsten", bio sam negde na moru i prvo sam ćutao, a posle skakao i radovao se kao dete. Iskreno, nisam očekivao da ću dobiti to priznanje, jer sam, pre svega, filmski glumac.

Bora Todorović davno je rekao, odgovarajući na pitanje zašto izbegava novinare:

- Procena je pogrešna - ne izbegavam novinare nego javne razgovore. Meni stvarno ništa ne znači da mi izađe intervju ili slika u novinama. Ipak, pazi da se objavi ona gde sam najbolje "ispao", može i da se retušira!

- Nema uloge koju bih voleo da odigram a da je nisam odigrao. Mislim da sam se ostvario u svim žanrovima. Veoma sam zadovoljan celom svojom karijerom. Radio sam dobro te likove s margina i tu sam ostao. To je i kao ponuda glumcu veoma atraktivno, jer možeš da napraviš potpuno različite glumačke karaktere, da uloge ne liče jedna na drugu. Važio sam za glumca koji može da igra te likove sa margina, kao dobar majstor. Vrlo sam probirljiv i ne igram nešto u čemu sebe ne vidim.

Mnogi tvrde da je gluma zanat, ali za Boru Todorovića ona je umetnost, i to apsolutna. On je od onih umetnika koji u glumi traže nešto više od glume, ono nešto ispod površine.

- Odbio sam puno uloga i važio sam za glumca koji ih odbija. Ako vidim da ona ne može da mi donese neki rezultat i da se na neki način makar i dotakne umetnosti, nisam je prihvatao, bez obzira na dobre honorare. Imao sam sreću što sam bio slobodnjak, što sam mogao sam da odlučujem i o sebi i o svojoj karijeri, i kako ću i kojim putem ići. Imao sam želju da budem u prvih deset glumaca kod nas i da budem odličan glumac. To sam ostvario i potpuno me zadovoljava.

PROĐE PUSTA MLADOST

AKO ponekad tu i tamo pogledam neki od svojih filmova, to je samo zato da bih proverio kako sam izgledao - a gledam sebe kao nekog mladog čoveka koji apsolutno nema nikakve veze sa mnom danas. Priznajem da mi znači kad vidim da sam bio i mlad i lep i zgodan, pa nije ni čudo što sam imao toliki uspeh kod žena. Obožavam ih, tačno je, ali to je već sada moja bivša karijera.
(Nastaviće se)

Sutra: Branka Petrić