Mehmed Drugi Osvaja? ukazom od srpskog plemstva tražio pismene dokaze o njihovom poreklu, a onda, dragocene hartije spalio. Pod pretnjom smrtne kazne naredio da se nijedna srpska plemi?ka porodica ne sme zvati svojim starinskim prezimenom. Sli?no postupali
Pišu: Milorad BOŠNJAK i Slobodan JAKOVLJEVIĆ TRAGAJUĆI za značajnijim srpskim pretkosovskim porodicama, u "Godišnjaku" Mitropolije sremsko-karlovačke iz 1839. godine, našli smo zapis “Staro serbsko blagorodstvo iz XI, XII, XIII, XIV veka - Imena starih blagorodnih serbskih domorodaca, sa njihovim grbovima koji se u originalu mogu naći”.
Po originalu tog rukopisa, sultan Mehmed II Osvajač 1463. godine celokupnom preživelom srpskom plemstvu naređuje ukazom, da mu dođe u audijenciju u Jajce, gde je stolovao. I, da mu svi podnesu diplome, povelje, privilegije, hrisovulje i druge dokaze o svom blagorodstvu, da bi im ih sultan, kako je obećao, časnom odlukom potvrdio.
Veći deo srpskog plemstva to je uradio, ali sultan izigrava obećanje. Naredio je, da se sve te dragocene hartije bace u vatru, a srpsko blagorodstvo lišio poseda, privilegija i prava. Malo doscnije, drugim ukazom je, pod pretnjom smrtne kazne, naredio da se nijedna srpska plemićka porodica ne sme nazivati svojim starinskim prezimenom, već da se svaki blagorodac može prezivati samo po imenu svog oca. Staro prezime, imanja, prava i privilegije smeo je zadržati samo onaj, ko je primio muhamedansku veru.
Zbog ovog varvarskog i silovitog postupka sultanovog, mnogi znameniti i blagorodni srpski vlastelini behu prinuđeni da se odreknu svojih predaka i počasti.
KAD je reč o grbovima starih srpskih plemićkih porodica, dragoceno je raritetno delo znamenitog Čedomilja Mijatovića "Balšići - geneološka studija" iz 1886. godine. A Balšići su, kako smo naveli, ključna spona Obrenovića s evropskim dvorovima. "U zborniku grbova stare srpske vlastele koja se čuva u manastiru... u Bosni na listu... nacrtan je u bojama, ispisan grb srpskih Balšića: osmokraka zlatna zvezda u crvenom polju. Kopiju zbornika video sam u G. A. Jovanovića, nekadašnjeg upravnika dvora kneza Mihaila", piše Mijatović u studiji.
Mijatović nije otkrio ime manastira, ni ikakav trag o listini - povelji na kojoj je to video. Kao ni autori mnogo starijeg teksta kojeg smo pronašli, iz 1839. godine s jasnim razlogom: Bosna je tada još bila pod upravom Turaka, koji su uništavali sva srpska dokumenta o blagorodstvu od 1463. nadalje, kako potvrđuje i citirani sremsko-karlovački spis.
Anastas Jovanović (1817-1899), upravitelj dvora kneza Mihaila i štićenik knjaza Miloša, slikar, litograf, široko obrazovan Srbin, kopije grbovnika uradio je za oba ta vladara i jednu za sebe. Miloš i Mihailo su nesumnjivo bili odlično upoznati sa sadržajem grbovnika. Osnovano se veruje, da njegov primerak poseduje jedna poznata porodica u Srbiji. Miloša i Mihaila najviše je u tom grbovniku interesovalo - stvarno poreklo Obrenovića.
Aleksandar Solovjev u knjizi "Istorija srpskog grba i drugi heraldički radovi" ističe da je “A. Matkovski napisao da je knez Pavle Karađorđević posedovao Ilirski grbovnik”. U katalogu biblioteke Belog dvora taj grbovnik se spominje, ali je posle Drugog svetskog rata nestao.
Reč je o istom grbovniku, kojeg su imali knjaz Miloš, knez Mihailo i Anastas Jovanović. Po ubistvu kralja Aleksandra i kraljice Drage Obrenović u majskom prevratu 1903, Apisovi zaverenici (od njih, najverovatnije, Karađorđevići) dospeli su u posed dragocenih dokumenata o poreklu Obrenovića, pa i tog grbovnika. Posle prevrata, proganjani su svi, koji su poticali od roda Obrenovića.
POGREŠNO je za uništavanje originalnih dokaza o poreklu srpskih blagorodnih porodica optužiti samo Turke. To su radili Grci, Austrijanci i Nemci - spaljujući na lomačama hrpe dragocenih akata, ili ih odnoseći u svoje zatvorene arhive. Dokaza o tome ima na pretek. Navodimo samo neke.
U knjizi "Biblioteka Srpske lavre Hilandara", dr Ljubomir Đurković-Jakšić nalazi: “J. Burković posetio je 1901. Hilandar i njemu su pričali kaluđeri kako je arhimandrit Grk, proiguman manastira njihovog, starim knjigama i rukopisima naložio i zagrevao peć, te je ispekao hiljadu hlebova za turske nizame (askere - vojnike) koji su se nalazili u Hilandaru. Dmitrovski je tužio na tako divljačko postupanje atonskih kaluđera Grka i Bugara sa serboslavenskim dragocenostima i svetinjama”.
Burković tvrdi, da je Antun Mihanović, austrijski konzul u Solunu, poznati hrvatski kulturni delatnik, od hilandarskih staraca izmamio šest vreća dragocenih rukopisa, ali ih nije vratio, iako su oni vodili s njim sudski spor. Slično tvrdi i dr Aleksa Ivić, u knjizi "Stari srpski pečati i grbovi" iz 1910. godine: “U Dvorsko-državnom arhivu u Beču nalazi se oko 200 povelja starih srpskih vladara i vlastele koji počinju s krajem 12. i dopiru do kraja 15. veka. Osim nekoliko savremenih i deset latinskim jezikom pisanih, sve ostale povelje su originalne i napisane su ćirilicom i srpskim jezikom”.
SRPSKO PLEMSTVO
U POMENUTOM zapisu "Godišnjaka" Mitropolije sremsko-karlovačke porodice su popisane ovim redom: Kovačevići, Predijevići, Drubajevići, Sagrelovići, Lebibratići, Sitničići, Kadunčići, Kostanići, Rešerevići, Vojkovići, Slilovići, Sokolovići, Gradanovići, Glavići, Tomanovići, Kozačići, Žarkovići, Rasprokovići, Himarovići, Ohmučevići, Kastriotići, Černojevići, Balšići, Korčinići, Neorići, Jeronići, Cvetinanići, Đipanovići, Vukotići, Sladojevići, Kotromanići, Nemanjići, Kopčići, Mirovlašići, Miljenovići, Saimirovići, Kneževići, Tasovići, Bosnići, Zubići, Tvorikovići, Lučići, Miljkovići, Mergnanovići, Brajkovići, Rubići, Burmazovići, Zlatonosovići, Kopljevići, Vladimirovići, Bogašinovići, Dubašinovići, Mrnjavčevići, Dukadinovići, Čikarići, Radijedovići, Crikalovići, Novakovići, Grubkovići, Bilazići, Mankovići, Rezići, Dičnići, Ljubetići, Koralovići, Didlovići, Klešići, Oblačići, Margušići, Zjendisalići, Mehlinići, Kupritići, Križići, Kukretići, Starsarovići, Hrabrenovići, Bjelovići, Debilići, Mirilovići, Klupkovići, Maupovići, Deškovići, Ugrenovići, Pazagići, Stankovići, Kupljenovići, Sestrići, Kalići, Smokrenovići, Brizojevići, Parmezanovići, Branilovići, Tolivići, Vojkovići, Vilići, Podrojčići, Bakići, Bibići, Markovići, Pikominići, Markovčići, Masnovići, Obilići, Kosovići, Krasijevići, Krasojevići, Prelazovići, Bezonpankovići, Ljubinkovići, Suvići, Orlovići (direktni preci Obrenovića), Subići, Muzevići, Rajkovići, Divovići, Marulovići, Senčevići, Nemičići, Blotijevići, Dunčići, Denovići, Tugovići, Zvjezdići, Miroslavići, Brankovići i Milišići.
(Nastaviće se)