U završnoj reči Mihailović je u svoju odbranu govorio neprekidno četiri sata. Advokat Dragić Joksimović jedini do kraja bio uz Dražu. Kako je suđenje u Topčideru video izveštač "NJujork tajmsa".
ADVOKAT Dragić Joksimović pokušao je u dva navrata da transkript Istražne komisije Komiteta za pravedno suđenje Draži Mihailoviću iz NJujorka uvrsti u sudski zapisnik. Odbijen je oba puta.
Jedan od najpoznatijih predratnih advokata, koji je više nego hrabro branio Mihailovića (mnogi advokati su odbili) ostao je uporan da se dovedu američki piloti. Četvrtog dana suđenja Joksimović je zvanično zatražio da dolete avijatičari iz SAD. Sudija Đorđević je to odbio.
- Za dokaz saradnje - odgovorio je sudija - ima toliko svedoka i dokumenata u Jugoslaviji, da je izlišno pozivati još i neke druge.
Nadovezao se i sam Mihailović rekavši da iako zna da bi iskazi američkih pilota išli u njegovu korist, slaže se sa sudom da bi “u načelu” bilo izlišno da stranci svedoče u njegovu korist. Advokat Joksimović, koji je posle procesa uhapšen i umro (neki kažu ubijen) u sremskomitrovačkoj kaznionici, tako je ostao jedini čovek koji je u Srbiji, u tih mesec i po dana, branio Dražu Mihailovića.
Komitet za pravedno suđenje 21. juna objavio je tekst koji je naknadno poslat Joksimoviću:
- Od srca vam zahvaljujemo za vaše napore da ubedite sud da nam dozvoli da svedočimo. Američko javno mnjenje ne može da razume da optuženi neće svedoke koji mogu mnogo da doprinesu njegovoj odbrani. Zahtevamo najozbiljnije da ponovo pokušate da ubedite sud i generala Mihailovića da prime naše iskaze. Predlažemo da podsetite sud na raniji čuveni slučaj prilikom bosanske aneksione krize 1908, kada su srpski narodni poslanici tražili i dobili dozvolu da svedoče pred bečkim sudom.
KADA je Joksimović ovo pokušao da pročita na sudu, predsednik ga je prekinuo, a publika je uzvikivala „svinjo“, „izdajniče“. Hrabri advokat nije ostao dužan, sudiji je skrenuo pažnju „da se više ponaša kao agitator koji s govornice harangira protiv Mihailovića, nego da se nalazi u sudkoj fotelji i predsedava“.
Kako se suđenje bližilo kraju, tužilaštvo je postajalo sve bosomučnije. Neke tačke optužnice lagano su otpadale, negde su uhvaćeni i u laži - kao u navodnim pismima Paveliću, Stepincu i Musoliniju. Poslednjeg dana suđenja, 12. jula, došlo je do nekoliko lažnih optužbi. Svedok Milenko Jovanović govorio je kako su četnici ubili narednika Dejvida O`Konela.
O`Konel, pak, ne samo da je bio živ, već je bio sekretar Komisije izbavljenih avijatičara. Hitno su poslali telegram, ali suđenje je već bilo završeno. General Mihailović osuđen je - na smrt.
Jedino što je iza suđenja ostalo, bila je njegova završna reč, kada ga nisu prekidali i odvodili „na pauzu“, čim doće sebi. Neprekidno je govorio više od četiri sata. Dejstvo droge je slabilo... Dopisnik „NJujork tajmsa“ ovako je zabeležio Dražin poslednji raport:
- Najzad je ovaj od svih napušten čovek, koji je 30 dana bio tako nesrećan i neodlučan, došao k sebi. Govorio je četiri sata bez nekog retoričkog žara, bez ljutnje na svoje političke protivnike i neprijatelje, lucidno i detaljno. Pred nama se nalazio vojnik profesionalac, koji čita svoj izveštaj i koji svojom jednostavnošću izaziva divljenje.
BRIGA koju je general Mihailović sve vreme posvećivao detaljima bila je neverovatna... Akcija za akcijom, mesto za mestom, sve do časa kada ga je napustila britanska misija (1994. godine). Ono što je rekao odjekivalo je istinom, pa će, u najmanju ruku, ostati i posle njega kao istorijski dokument. Kada je završio svoj govor, spuštao se mrak. Tiho prikupljajući svoje zabeleške, rekao je:
- Za sebe nisam tražio ništa. Nikada nisam priželjkivao staru Jugoslaviju, ali je nasleđe koje sam primio bilo teško... Protiv sebe sam imao čitavu jednu organizaciju, jugoslovensku komunističku partiju, koja ne bira sredstva za postizanje svojih ciljeva. Suočio sam se sa promenama u mojoj sopstvenoj vladi i bio optužen za saradnju sa svim mogućim tajnim službama, neprijateljskim i savezničkim podjednako. Verovao sam da sam na pravom putu, čak sam pozvao i sovjetske novinare ili misiju Crvene armije da me posete i sve vide. Ali sudbina me je nemilosrdno zavitlala u svoj vrtlog. Mnogo sam hteo, mnogo započeo, ali su oluje ovog sveta oduvale i mene i moje delo.
Jugoslovenske vlasti su objavile da su ubile Dražu Mihailovića, 17. jula, na dan kada su 28 godina ranije ruski boljševici ubili poslednjeg ruskog cara Nikolaja Romanova.
ISMEVANJE PRAVDE
KOMITET je 16. jula objavio apel predsedniku Trumanu da spase život generalu Mihailoviću „koji je bio veran saveznik demokratija i čiji je jedini zločin što se odupro političkom režimu koji ne trpi opoziciju“.
- Bila bi večita sramota za Ameriku - pisalo je u telegramu - kada naša vlada ne bi upotrebila sva diplomatska sredstava koja su joj na raspolaganju da spreči da Mihailović bude pogubljen posle suđenja koje je, ustvari, bilo ismevanje pravde.
(NASTAVLJA SE)