Pozlaćen veliki krst i montiran na kupolu. Za dvadesetak narednih dana, idući po dva metra u visinu, kupola je postavljena. Problemi sa radioaktivnim granitom. Tokom septembra 1999. godine svetinja u zapuštenom stanju.
VEST da radimo krstove za hram Sv. Save koji treba da se pozlate, stigla je u srpske krugove u Ženevi. Ubrzo, jedna divna grupa ljudi formira Inicijativni odbor u Ženevi: gospođa Ivanka Ponije, predsednik, Predrag Petrović, Gorjana Milišić, Petar Pejović, Slobodan Vasiljević, Borivoj Karadžić, sa porukom NJ. svetosti patrijarhu "da to zlato zablista sa krsta svetosavskog hrama!", prikupljaju novac, nabavljaju zlatne listiće i preko beogradskog preduzeća "Jugometal", koje besplatno vrši transport i formalnosti carine, stižu zlatni listići na gradilište hrama.
Nebojša Mitrić je pažljivo i brižno, neprekidno pratio sve radove na velikom krstu u Bariču, sve do njegovog dolaska na gradilište gde je smešten u poseban hangar-baraku, gde je vršeno pozlaćivanje. Ovaj delikatan zadatak obavio je jedan izuzetan čovek, poznati beogradski pozlatar, g. Sava Dimitrijević, koji je svoje zanatsko umeće dobrovoljno ponudio.
Došao je čas kada je krst bio definitivno gotov i kada je trebalo da bude osvećen, da se podigne i montira na kupolu koja je čekala u utrobi hrama. Uzbuđenje je bilo veliko. Najsvečaniji trenutak označio je blagoslov NJ. sv. patrijarha Germana da krst krene na put u visinu od 70 metara, na svoje večno ležište. Krst se iz barake podigao kranom, ispravio i vinuo u nebo, preskočio zapadni portal i spustio u centar kupole, na svoje pripremljeno ležište. Ceo rad je obavljen za svega dvanaest minuta. Uz opšte veliko oduševljenje i pljeskanje velikog broja prisutnih vernika, inž. Voja Marisavljević je zavrtao poslednju kuglu na vrhu krsta.
DOŠLO je vreme podizanja kupole sa krstom. Svakoga dana po dva metra u visinu. Sa nestrpljenjem čekali smo trenutak da krst izroni iz hrama i ocrta se na beogradskom nebu. Za dvadesetak radnih dana kupola je bila na svom mestu i krst se, blistav i zlatan, ponosno uzdigao nad Svetosavski vračarski plato.
Sveti arhijerejski sinod je 22. 9. 1988. doneo odluku u vezi sa datim likovnim rešenjem krsta: "Prihvatiti rešenje akademskog vajara Nebojše Mitrića i profesora Branka Pešića za izradu velikog krsta za centralnu kupolu Spomen-hrama Svetog Save na Vračaru, s tim da bude ceo pozlaćen. Na osnovu ovog rešenja uraditi i sve osgale krstove koji će se postaviti na polukupole Spomen-hrama, držeći se odgovarajućih dimenzija. S obzirom na lepotu i sklad postignutog rešenja, ovaj krst imenovati `Krstom Svetog Save`, i po istom obliku dati da se izrade naprsni krstovi".
Po odluci Sv. sinoda, ovaj krst je postao i naprsni krst koga na grudima nose odlikovani sveštenici.
U ovom periodu se iz godine u godinu sve manje radilo na hramu. Raspad Jugoslavije, ratovi, zločini, teške sankcije uvedene kao kazna za Srbiju, nemaština, izbeglice. Sve se to odrazilo i na Srpsku pravoslavnu crkvu, graditelje, sa posledicama po građenje hrama.
Savlađujući nedaće uspevamo i dalje da radimo na hramu.
Veštinom i predanim zalaganjem inženjera i radnika izvedeno je i ugrađeno osam velikih ugaonih trompi i tako završeno oblikovanje i spoljnjih i unutrašnjih gabarita hrama u osnovnoj konstrukciji.
Za konačni izgled fasade hrama nabavljamo i ugrađujemo granitne masivne ploče u vence na četiri zvonika, na osam malih kula, na pet konhi i na tri kosa krova portala.
Izvedeni su zamašni limarski radovi za odvod vode sa zvonika kao i vertikalni oluci prvenstveno zaslugom beogradske firme "Dražić".
KAO uspešno arhitektonsko rešenje, likovno i oblikovno, na fasadi hrama realizujemo 130 otvora, odnosno sve prozore, rozete, i otvore na zvonicima. Sve ukupno 874 kvadratna metra. Konstrukcija svih navedenih otvora je izvedena u specijalnoj tehnici visoko eloksiranog aluminijuma, boje bronze. Izradu i montažu svih prozora i rozeta je izvelo i ugradilo u fasadu beogradsko preduzeće "Metal", u organizaciji firme "Tehnokoping" iz Beograda.
Zastakljivanje svih otvora izvršeno je kristalnim staklom firme "Zvezda" iz Zemuna.
U nedeljniku "Nin" izašao je članak koji opisuje slučaj sa radioaktivnim granitom upotrebljenim na Kineskoj ambasadi u Beogradu.
Konstatovao sam da je taj isti granit isporučen na gradilište hrama od istog uvoznika - firme "Teratrejd" iz Beograda. Na protest Kineske ambasade zamenjen je radioaktivni granit. Pozvao sam Institut za medicinu rada i radiološku zaštitu "Dr. Dragomir Karajović", isti koji je konstatovao radioaktivan granit na Kineskoj ambasadi, da ispita i granit koji je stigao na gradilište hrama. Rezultati ispitivanja su bili isti, odnosno dva i po puta su veći od zakonski dozvoljenog zračenja. Institut na kraju dopisa kaže: "...Na osnovu izvršenih merenja zahtevamo da se prostor na kome su odložene granitne ploče ogradi. Takođe predlažemo da se preduzmu i posebne mere zaštite za radnike...".
Dopis od 4. 5.1995. Od Ministarstva zaštite životne sredine sa potpisom ministra dr Jordana Aleksića 17. 5. 1995. dobijam, pod tri tačke, da se granit: "...ne može koristiti kao građevinski materijal u visokoj gradnji.... da se prostor na kome se nalazi mora ograditi.... da se granit ne može koristiti u predviđenu svrhu, odnosno, ne mogu se dalje stavljati u promet..." Od Građevinske inspekcije dobijam takođe zabranu i uputstva za dalje rukovanje sa njim.
NA intervenciju meni nepoznate ličnosti, 19. 6. 1996, dobijam dopis od istog ministarstva i istog ministra, posle opširnog objašnjenja,
"...Zbog toga se dozvoljava ugradnja uvezenih granitnih ploča na spoljašnju fasadu hrama Sv. Save u Beogradu."
Od Sv. sinoda dobio sam dopis, 15. jula 1996, "...o prenošenju ingerencija prof. arh. Branka Pešića na Savetodavnu komisiju hrama na čelu sa akademikom dr Đorđem Zlokovićem...." i da će se to izvršiti 16. jula 1996. u prostorijama u kojima radi protomajstor Pešić.
Od Sv. sinoda dobijam sledeći dopis 16. jula 1996:
"Poštovani gospodine profesore, Sveti arhijerejski sinod visoko ceni Vaš trud i rad oko nastavka izgradnje hrama Sv. Save u Beogradu. To cene i svi ljudi dobre volje. Izgradnja hrama je uspešno nastavljena, uspešno podignuta velika kupola na toliku visinu, hram pokriven, postavljeni prozori, primetno dobra akustika, itd. u čemu ste Vi učestvovali i rukovodili, ostaće trajno vezano za Vaše ime i Vaših saradnika.
"No imajući u vidu Vaše zdravstveno stanje kao i uzbuđivanje oko pitanja granita `roso balmoral`, Sveti arhijerejski sinod je odlučio da Vas oslobodi daljeg rukovođenja oko toga, i trud oko hrama prenese na više stručnih i mlađih ljudi na čelu sa akademikom dr Đorđem Zlokovićem.
"Određenoj Komisiji u prisustvu Patrijarha i člana Svetog arhijerejskog sinoda, nj. Preosveštenstva Episkopa niškog G. Irineja, predaćete kompletnu dokumentaciju oko izgradnje hrama Sv. Save.
"Još jednom Vam hvala na svemu dobrom i uspešnom što ste učinili za ovu našu najveću svetinju.
S blagoslovom Patrijarh srpski Pavle"
Po prijemu dopisa Sinoda napustio sam prostorije barake sa ono nešto malo ekipe projektanata koji su još ostali.
Vreme je prolazilo!
Akademik Đorđe Zloković i inž. Stojković tvrdili su stalno i uporno "da će kupola da padne", sa ciljem da oni ostvare novu, svoju kupolu.
Dana 2. septembra 1999. godine mitropolit crnogorsko- primorski Amfilohije, kao član Sinoda, obišao je gradilište i video: "...Istrulele i razvaljene drvene obloge pored kojih je ležao skupo plaćeni mermer i granit... Zapuštenu visoku travu i korov koji je na nekim mestima dosezao do pojasa... Sablasno napuštene i rđi prepuštene kranove koji su nekada podizali stotine tona materijala na veliku visinu, sa tugom u srcu i glasu pitali se poluglasno šta to bi sa narodom srpskim i njegovim najvećim hramom te ovako zapusti i predade se propadanju, i duhovnom i materijalnom".
Negde na pola puta, pri obilasku hrama, gostima se pridružila grupa ljudi iz projektantskog biroa, na čelu sa profesorom Zlokovićem.... Ni oni nisu imali mnogo da dodaju na konstataciju da sve propada, rasipa se i rđa radi svoj posao. Obilazak gradilišta nije dugo trajao, jer se nije imalo šta videti osim monumentalnih zidina i kupola sa nezavršenim limarskim radovima sa poklonjenim bakrom koji su lopovi razvlačili toliko koliko im je trebalo, dok je hram i dalje kisnuo i voda i sneg se ulivali u zidove i temelje. Jad i čemer kuda god se pogleda. Tiho razgovarajući, gosti i domaćini, uputili su se u prostorije projektnog biroa koji je izgledao sablasno prazan. Nigde nijednog papira, plana, crteža i olovaka. Utisak je da tu niko ne boravi.
(NASTAVLJA SE)